Uz Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Odlukom Ujedinjenih naroda 25. dan u mjesecu studenom odabran je kao Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama.

Na taj dan 1960. godine u Dominikanskoj Republici, diktator Rafael Trujillo dao je brutalno ubiti sestre Patriu, Minervu i Mariu Teresu Mirabal.

Sestre su u tamošnjem diktatorskom sistemu djelovale kao političke aktivistice, a njihov otpor nije pogodovao režimu Trujilla. Pri povratku iz zatvora, gdje su tri od četiri sestre bile u posjeti svojim muževima (koji su bili aktivisti), pripadnici Trujillove tajne policije su ih zadavili. Njihov su automobil (zajedno s vozačem) bacili u provaliju kako bi sve izgledalo kao nesreća. Nakon tog kobnog dana, na životu je ostala samo jedna od sestara koja je zaslužna za očuvanje uspomena na svoje ubijene sestre.

Stoga na današnji dan nastojimo podignuti svijest o činjenici da su žene diljem svijeta i dan danas predmet rodno zasnovanog nasilja – od premlaćivanja u obitelji, seksualnog i svakog drugog nasilja do nasilja počinjenog od strane države. Kao što je to bilo i 1960., prava ozbiljnost i priroda nasilja nad ženama i dalje je često skrivena od očiju javnosti.

U povodu Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama razgovarali smo sa Marijom Bradašić Mikolčević, predsjednicom Foruma žena novogradiškoga SDP-a.

1.Svake godine uz Nacionalni i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama govorimo o ovoj problematici prisutnoj u svakodnevnom životu u svakoj zajednici. Na koji način skrenuti pozornost javnosti i osvjestiti svakoga pojedinca da se niti jedan problem u životu ne riješava nasiljem?

-Jedino  kontinuiranom edukacijom i većom prisutnošću te problematike u medijima. Mišljenja sam kako bi upravo putem svih vrsta medija, ali i društvenih mreža trebali progovarati o ovoj tematici, koja će, kada i prođe ovo vrijeme pandemije koronavirusa, postati još više goruća. 

Većina ljudi se problema svih oblika i vrsta nasilja sjete uglavnom kada obilježavamo ovakve Dane i datume, više se nad tim problemom zamislimo kada se nasilje ili femicid dogode, a možda bismo ipak takve nemile događaje mogli spriječiti i vlastitim djelovanjem. Trebalo bi barem jedanput tjedno o tome govoriti javno, a stručnjaka za ovu tematiku imamo. Više bismo na taj način i ohrabrili žrtve da nasilje prijave. 

2.Mislite li da naše društvo u cjelini, institucije i sustav rade dovoljno na sprječavanju nasilja nad ženama i uopće nasilja u obitelji?

-Ono što vidim kao problem jest sporost sustava, blage kazne za počinitelje nasilja, ali i u malim sredinama stigmatizaciju žrtve, nepostojanje adekvatnoga sigurnoga prostora za izmještanje zlostavljanih žena i djece u skloništa. I još uvijek je u našim društvenim zajednicama prisutno mišljenje kako to nije naš problem, jer bolje se ne miješati u živote drugih ljudi...neka oni to sami rješavaju. To je pogrešno.

3.Koliko je ova pandemija doprinijela povećanju nasilja u obitelji i nad ženama?

-Vrijeme u kojemu danas živimo je vrijeme u kojemu žrtve nasilja, bilo u obitelji, bilo na poslu, trpe u tišini. Jer na prvom mjestu, što je razumljivo, jesu zdravstveni problemi i zaštita zdravlja ljudi, ali nikako ne bismo smjeli dozvoliti da se ova problematika zanemari. Upravo život s pandemijom dovodi do različitih strahova kako za zdravlje, tako i za egzistenciju.Također tu je i rad od kuće, a žene ponovno nose najveći teret i oko obitelji i oko djece, bilo ona predškolske ili školske dobi. Puno je danas okidača za nasilje. Mislim da je uz fizičko itekako sve više prisutno psihološko u vidu vrijeđanja, omalovažavanja partnera...više je, na žalost, rastava brakova.

Pa i ova pandemija je pokazatelj kako reagiramo ako se netko u našoj blizini razboli. Obilježimo ga, stigmatiziramo, ružno govorimo o toj osobi. I to je nasilje.

4.Kada žene koje su u mogućnosti govore o ovoj problematici kako ih se zapravo doživljava?

-Mi smo patrijarhalno društvo i utjecaj toga načina odgoja vidljiv je i mislim da će biti još dugo i kada se radi o ovoj problematici. Starije žene uglavnom o tomu šute, a kada mi mlađe i progovorimo saslušaju nas, ali i odmahnu rukom. To sve govori. Mislim da je tomu razlog i osjećaj nemoći, jer nemaju žrtve nasilja povjerenje u sustav. Ponavljam, sve se odvija sporo i žrtva se osjeća još više izložena. 

Susrećem se i osobno sa nasiljem među djecom u školi. Što činimo? EDUCIRAMO  svakodnevno. Govorimo, dajemo primjere, ukazujemo na to da je svaki problem rješiv mirnim putem i mislim kako je to jedini put da nasilje i prevenirao. Jer ako od malih nogu učite i odgajate djecu da postoji izbor, onaj civilizirani, kroz dijalog i dogovor, onda će ona i odrasti u zdravije osobe i doprinijeti kao odrasli ljudi smanjenju nasilja u društvu.

5.Kako pomoći žrtvama nasilja da se ohrabre i prijave nasilnika?

-I tu vidim potrebu veće uloge medija i to u edukativnom, ali i informativnom smislu (oglašavati brojeve telefona za prijavu nasilja, institucije i ustanove u koje se mogu obratiti za pomoć). No i sami bismo više trebali obratiti pozornost, ako znamo i naslućujemo da se nasilje događa  u susjedstvu, trebamo ga prijaviti. Znam da je to lakše reći nego učiniti u maloj sredini u kojoj svatko o svakomu gotovo sve zna, ali trebamo osvjestiti da se to nasilje može i nama dogoditi. Bilo koje vrste. Što ćemo onda? Sigurno bismo htjeli da nam netko pomogne baš na način da to i prijavi, ako nismo sami u mogućnosti. Razmislimo! 

6.Niti u RH, a pogotovo u manjim sredinama nema dovoljno sigurnih skloništa i kuća za žrtve nasilja. Imamo li, uz Centar za socijalnu skrb, u gradu još nekakvo mjesto gdje se žrtve nasilja mogu javiti i obratiti za pomoć?

-Ovdje u Novoj Gradški imamo Savjetovalište za žrtve nasilja u sklopu trogodišnjega programa Informativno pravnog centra Slavonski Brod „Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela“ uz financijsku podršku Ministarstva pravosuđa. Naravno, podršku i pomoć pružit će vam i u novogradiškom Centr za socijalnu skrb.

7.U čemu vi osobno u našoj sredini vidite uzrok nasilju u obitelji?

- Na žalost u nekim obiteljima nasilje je generirano vlastim iskustvom tijekom odrastanja gdje je to bio obrazac ponašanja. Mislim da je danas veliki uzrok nasilju alkohol, kao i svi oblici ovisnosti, ali i financijski problemi koji dovode do svađa i agresivnoga ponašanja. Izostanak komunikacije i jednostavno disfunkcionalnost obitelji danas je uvelika prisutna i rađa nasilje. Mislim da će poslije ove pandemije pune ruke posla imati mnoge naše institucije i ustanove, kako i stručnjaci kako bi nam svima pomogli u očuvanju mentaloga zdravlja, ali i života.

Dakle o problematici svih oblika nasilja treba govoriti više javno, u medijima, educirati, prijaviti nasilnike, a svakako treba raditi na međusektorskoj suradnji i ubrzati proces kažnjavanja nasilnika. Time bi ohrabrili i žrtve nasilja da to nasilje i prijavljuju. I svakako s ciljem prevencije nasilja potrebna je edukacija od malih nogu- zaključila je razgovor Marija Bradašić-Mikolčević.

Izjava dr. Ljepše Rakas Vujčić, predsjednice Povjerenstva za ravnopravnost spolova grada Nova Gradiška

- Cilj obilježavanja i Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama je podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama, uključujući psihičko, tjelesno, spolno i ekonomsko nasilje. Jedan od koraka borbe protiv nasilja nad ženama je osvještavanje javnosti o učestalosti nasilja te važnosti njegova suzbijanja za cjelokupnu zajednicu. Nasilje ostavlja dugotrajne fizičke i psihičke posljedice stoga se trebamo potruditi pomoći ženama koje su u nevolji.

Koliko god mi govorili ili pisali o tome, na žalost, nasilje nad ženama se događa i dalje. Sa svim ovim izjavama i poslom koje rade institucije i pojedinci ipak senzibiliziramo javnost na taj probelm i ohrabrujemo žene da nasilje više prijavljuju. Problem je što se nasilje i dalje događa, a žene u strahu od počinitelja nasilja ili osude okoline ili od straha da im nitko neće vjerovati, da institucije neće reagirati ili zbog sramote za obitelj, djecu i dalje nasilnike ne prijavljuju u onom broju u kojemu bi trebale. A prijaviti nasilje na radnom mjestu ženama je još teže jer u našemu društvu još uvijek kažu: A možda ga je izazvala ili nije možda samo njegova krivica?

I naš Centar za socijalnu skrb jako se angažira u rješavanju problema nasilja nad ženama, ali, da, nasilja i dalje ima i nećemo se prestati boriti protiv njega. Potrebna je veća sinergija svih relevantnih institucija, ustanova, stručnjaka, pa i udruga civilnoga društva kako bi se pomoglo žrtvama i ohrabrilo ih da iz toga pakla izađu i da nasilnika prijave. Dakako da ova pandemija povećava opasnost od rasta nasilja u obitelji što je, na žalost, evidentno. Ne bismo taj problem smjeli zanemariti, unatoč složenoj zdravstvenoj situaciji- rekla nam je dr. Ljepša Rakas Vujčić.

Podsjećamo!

Ukoliko ste žrtva ili svjedok kaznenog djela ili prekršajnog djela obiteljskog nasilja, za pomoć i podršku obratite se u ured Informativno pravnog centra, A. Starčevića 63, Slavonski Brod, na telefon 035/448-533 ili 035/449-715, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. svakim radnim danom od 8.00 do 16.00 sati. Djelatnici i volonteri IPC-a pružit će Vam emocionalnu podršku, informacije o pravima i obvezama žrtve i svjedoka, informacije o tijeku istražnog i sudskog postupka te o ulozi žrtava i svjedoka u postupku, informacije o mogućnosti ostvarenja posebnih prava žrtava pod određenim uvjetima (novčana naknada, stručna pomoć savjetnika), pratnju na sudu i psihološku podršku uz potpunu zaštitu privatnosti i tajnosti osobnih podataka.

AEM banner

WEBRADIO OFF LINE

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner