Izdvojeni Glas

Domoljubi i mi ostali

Osnivanje tzv. “Domoljubne koalicije” i istupi njezine  „elite“sili me na promišljanje o domoljublju i domoljubima, jer ispada da su samo neki žitelji Hrvatske domoljubi. Ne znam što smo mi ostali?

Da ne nasjedam na propagandne lamentacije, potražio sam značenje domoljublja u literaturi. Pa evo, što među ostalim o domoljublju piše u Wikipediji:

Domoljublje ili patriotizam (iz starogrčkog πατρίς; patris, otac; lat. patria, domovina) označava emocionalnu privrženost svojem narodu. Osim toga se koristi i pojam domoljublja ili ponosa na vlastiti narod i može biti temeljen na vrlo različitim karakteristikama ili aspektima naroda, kao što je jezik, kultura, politika, povijest ili šport. Domoljublje se općenito od nacionalizma  i šovinizma razlikuje po tome što se domoljub identificira sa svojom zemljom i svojim narodom bez vrijeđanja ili omalovažavanja drugih naroda”.

Prema ovoj definiciji, mislim da sam domoljub, iako ne izvikujem  parole, ne  busam se u junačka prsa i ne pridržavam novčanik za vrijeme sviranja himne. A možda i malo drugačije promišljam?

Dr. sc.Božo Skoko dodaje:

“Dapače, zdravo domoljublje priznaje drugim nacijama ista ona prava koja traži za sebe. Dakle, domoljublje podrazumijeva ljubav prema domovini, ma kakva ona bila, bez potrebe da ju se glorificira i izdiže iznad drugih. Zapravo, domoljublje nas ne bi smjelo zaslijepiti da ne vidimo njezine mane i ne upozoravamo na njih. Dapače, ljubav prema zemlji i narodu ne smije biti iznad istine o njoj, kakva god ona jest. Što više volimo svoju zemlju, više ćemo tragati za istinom i pravednosti, kako bi se u njoj svi osjećali bolje.”

S obzirom na retoriku predstavnika (i pripadnika) te tzv. Domoljubne kolicije, izgleda mi da samo oni imaju pravo na domoljublje dok ostali moraju, u najmanju ruku, proći lustraciju.

Nekako mi se čini da se domoljublje prisvaja i pretvara u svojevrsni “grudobran” koji naprosto dozvoljava da se s nama ostalima obračuna, ako treba i na najdrastičniji način.

U tom kontekstu vidim i ne baš sramežljivo koketiranje s ustaškom pozdravom “za dom spremni”, odnosno ne baš energičuo osudu izvikivača ovog pokliča  ili ispisivača “svastike”.

Kako se na Internetu može pročitati puno mudrih tekstova, naiđoh i na malo kritičniju definiciju tzv. „domoljublja.

 O domoljublju Emma Goldman,  američka politička aktivistica, poznata kao jedna od prvih predstavnica anarho-komunizma i feminizma,  rođena je u carskoj Rusiji u obitelji židovskog porijekla, 1886. emigirirala u SAD, kaže među ostalim:

Domoljublje je, gospodine, posljednje utočište hulja”, rekao je dr. Johnson.

Lav Tolstoj, najveći antidomoljub našega doba, definira domoljublje kao načelo koje će opravdati pripremu velikog broja ubojica; kao posao koji treba bolju opremu za izvedbu ubojstva nego za proizvodnju stvari koje su za život potrebne poput cipela, odjeće i kuća; kao posao koji jamči bolji prihod i veću slavu nego posao prosječnoga radnika.

Gustave Hervé, drugi veliki antidomoljub, ispravno naziva domoljublje praznovjerjem – mnogo štetnijom, okrutnijom i neljudskijom praznovjericom od religije. Vjersko praznovjerje izvire iz čovjekove nesposobnosti da objasni prirodne pojave. ….

 Domoljublje je, s druge strane, praznovjerje umjetno stvoreno i održava se mrežom laži i krivotvorina; praznovjerje koje čovjeku oduzima njegovo samopoštovanje i dostojanstvo te povećava njegovu aroganciju i samoljublje.”

No, Emma Goldman kaže i sljedeće:

“Jer posve sigurno, ne pridonose domoljublju bogati. Oni su kozmopoliti, savršeno doma u svakoj zemlji…..

Ali, domoljublje onda nije za one koji predstavljaju bogatstvo i moć. Ono je dovoljno dobro za narod. To me podsjeća na jednu od povijesnih mudrosti Friedericha Velikoga, najboljeg Voltaireova prijatelja, koji je rekao: “Religija je laž, ali se mora održati zbog masa.”

Izdvajam još neke citate, možda nespretno, ali svakako upozoravajuće:

“Ljudi su prisiljeni biti domoljubni i za taj luksuz plaćati, ne samo podupirući svoje “branitelje”, nego i žrtvujući vlastitu djecu. Domoljublje zahtijeva odanost zastavi, koja znači pokornost i spremnost da se ubije oca, majku, brata, sestru.”

Ovaj citat vraća me u vrijeme granatiranja Nove Gradiške, kada su “domoljubi” iz inata vješali hrvatsku zastavu na stambenu zgradu, te (vjerojatno i nehotice)  izazivali pilote neprijateljske sile.

No, kad je trebalo noću istrpavati humanitarnu pomoć, nisam među velikim domoljubima mogao naći dragovoljce, jer je bilo opasno po život. Za one koji su se odazvali i za mene, naravno, nije bilo opasno. No, oni su bili veliki domoljubi, a mi vjerojatno samo obični, ili čak ni to nismo  bili.

Zato i sada na te velike domoljube gledam s velikim nepovjerenjem, jer, ako ništa drugo, samo sebi prisvajaju pravo na domoljublje, dok ostale smatraju, blago rečeno, nedostojnim jugonostalgičarima ili jugofilima, dajući im stigma za neko buduće vrijeme. Jasno je, bez imalo rezone, ali to znači: “Čekajte samo dok mi dođemo na vlast”!

Znam da lidere ovog samoljublja ne vrijedi opamećivati, ali za sve one koji žele promišljati, napisah ovaj “buntovnički” tekst.

Jer, kako mi reče moj poznanik, desni do srži : “Moj prijatelju, u praznu glavu svašta se može utrpati”.

Eto, mali pokušaj da se oduprem trpanju svega i svačega u glave običnih smrtnika i iskrenih domoljuba, koji ljubav i odanost domovini  ne svojataju samo za sebe!

 

Autor: Mirko Golovrški / SBperiskop

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner