Izdvojeni Glas

I memoriam Ivo Brešan

Posljednji pozdrav čovjeku koji nas je podsjećao na potrebu trajnog preispitivanja savjesti

 

Kada bi život, kojim slučajem, ilustrirale tek brojke, i laicima bi bilo jasno kako je riječ o umjetničkoj i profesionalnoj gromadi. 

Jer, nije mala stvar u životopis unijeti slijedeću statistiku-12 romana, 23 izvedene drame, značajan broj tekstova prevedenih na nekoliko europskih jezika, ali i 8 filmskih scenarija koji su mu donijeli titulu jednog od najuspješnijih nacionalnih filmskih scenarista. I nije riječ tek o bilo kakvim filmovima, jer kultni „Izbavitelj“ Krste Papića, a onda i dva recentnija filmska hita, poput „Maršala“ i „Kako je počeo rat na mom otoku“, zauvijek će ostati dio hrvatske filmske antologije. Dodajmo tome i nadaleko čuvenog, vječno aktualnog „Hamleta u selu Mrduša Donja“, koji nas i danas, gotovo pola stoljeća nakon praizvedbe, podsjeća na potrebu za trajnim preispitivanjem savjesti,  i možda se, ali samo možda, približimo veličini i značaju Ive Brešana, legendarnog dramatičara, iznimnog scenariste, pisca bez dlake na jeziku, umjetnika  koji nas je učio, ali nam i otvarao oči. Jer, samo se on usudio reći i napisati ono što su svi drugi mislili, poput jedinstvenog prikaza životne filozofije ovih prostora ,iskazane u čuvenoj Hamletovoj replici-„poloči, popišaj, požderi, poseri, izvuci, navuci, natakni, oderi, navrni, potari, pomuzi, posrči, uteci, zataji, naguzi.“

Odlaskom Ive Brešana, jednog od najvećih suvremenih europksih dramatičara, cijenjenog autora, pedagoga i nekadašnjeg uspješnog ravnatelja Šibenskog kazališta, nacionalna je kultura, izgubila iznimno puno. Jer, iako je riječ o iznimnom eruditu, sjajnom poznavatelju ljudskih karaktera, ali i iznimnom promatraču i sudioniku vremena, Ivo Brešan je bio jedan od onih najvećih, onih koje, gotovo po pravilu, osim po djelu, prepoznajemo i po iznimnoj skromnosti i samozatajnosti. Potvrdio je to još jedan iz loze Brešanovih, Ivin nasljednik, uspješni redatelj Vinko Brešan, izjavom kako nije odrastao u njegovoj sjeni, jer, prvi je Brešan bio „sunce koje ga je grijalo“, dokazujući kako jabuka ne pada daleko od stabla, ali i kako slavno prezime ne treba biti teret.

I mada će njegovo mjesto, umjetnicima, kreativcima i intelektualcima Brešanovog kalibra, biti iznimno teško nadomjestiti, najveća kvaliteta umjetnosti je u njenom vječnom životu. Skrivena u ljepoti i čaroliji pisanog teksta, odigrane drame ili uprizorenog scenarija, istih onih u kojima će publika uživati i nakon što se oprostimo s Brešanom. Osim toga, kako, uopće zaboraviti već spomenutog Hamleta? Onog njegovog, iz sela Mrduša Donja? Jer, riječ je, prije svega, o grotesknoj komediji, ali i amblematskoj drami, koja je, potvrdila autorovu veličinu, ali i demonstrirala vječnu aktualnost .

Priča je to o najuspjelijoj hrvatskoj drami napisanoj 1965., praizvedenoj tek 6 godina kasnije ( jer, trebalo je biti dovoljno lud pa se u ne baš demokratska vremena, usuditi uprizoriti nešto kontra sustava..) koja na sasvim poseban i do tada nikada viđen način, ismijava totalitarno komunističko društvo i tvrdi tradicionalizam (zvuči poznato? Ili…svaka je sličnost slučajna), koristeći likove Šekspira. I mada će Hamlet uvijek biti Hamlet, ali i umjetnički potpis Ive Brešana, u kolektivnoj memoriji nacije ostat će i Ptice nebeske i Nečastivi na Filozofskom fakultetu i Ispovijedi nekarakternog čovjeka i i Katedrala i Ništa sveto i Gorgona..Iznimnu lucidnost, sjajno poznavanje političkih i inih odnosa, kao i oštro seciranje i promatranje zbilje pokazao je u proročanskom, gotovo vizionarskom romanu „Država Božja 2053.“ Priča koja još uvijek nije niti ekranizirana niti kazališno uprizorena dogaađa se upravo ovdje-u Hrvatskoj, 30 ak i kusur godina u budućnosti, u trenutku kada domovinu vodi  Hrvatska kršćansko socijalna stranka na čelu s karizmatskim vođom Teom Torlakom, a zemlja je jedna od rijetkih koja je ostala izvan Federalne Europske Regije .U toj i takvoj Hrvatskoj , na vlasti je diktator, ukinute su sve slobode govora, a glavna je institucija Crkva. ( jel može još jednom ono-zvuči poznato?!) Ili, ćemo i ovo pripisati Brešanovoj, odavno dokazanoj veličini? 

Na kraju krajeva, riječ je o umjetniku bez dlake na jeziku, ali i čovjeku iz čijeg opusa možemo, itekako puno naučiti. Promatrajući stvarnost i društvenu zbilju na nešto drugačiji način. Uostalom, jedino nas je on stalno i do kraja podsjećao na potrebu trajnog preispitivanja savjesti….

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

AEM-logo-banner