Izdvojeni Glas

21.studenoga 1996.-21.studenoga 2016.-događanje naroda ili Dan nezavisnosti kultnog radija „van o van“

101-inica, radio s licem demokracije

Novinarstvo je u mom životu oduvijek bila konstanta. Još od prvih naučenih slova.

Učila sam ga, udisala i živjela nesvjesno, igrajući se, tražeći tek svoje buduće idealno radno mjesto. I, koliko god vjerovala kako ima nešto i u genima, i kako su moj životni poziv, odabrali biologija i dobar kućni uzor u liku i djelu gospođe G.T, bit će da je glavni krivac, ipak Carpenter, i njegov hororično romantični, maglom prekriveni, gradić s radio postajom smještenom, ni manje ni više nego, na vrhu stoljetnog svjetionika!

Foro:nacional.hr

This is KBN Antonio Bay, Stevie Wayne here..Dovoljan je bio njen senzualan šapat odaslan u eter i sve je odlučeno istog trenutka. Pitanje je bilo tek raditi noću ili danju? A, onda su stigle 90-te i s njima Chris in the morning, hello Cicely i više nije bilo natrag….Sve do odlaska u Zagreb i upisa na dugo sanjani, oduvijek željeni faks…Nadobudno pretenciozna izvana, provincijski stidljivo isprepadana iznutra, stigla ona, prepuna pameti, ideja i snova, odgajana i obrazovana uz lokalnu novinarku broj jedan, spremna pokazati  svima što je pravo novinarstvo!! ( Sve znam, samo me primi!). Uostalom, tko se još mogao pohvaliti kako je djetinjstvo proveo uz profesionalnu miksetu, igrajući se s mikrofonima i snimačima, kopajući po fonoteci? I ima li ikog tko toliko dobro poznaje „čarobnu kutiju u kojoj žive mali ljudi“?  Uvjerena kako je radio radio, jer, princip je isti, sve ostalo su nijanse, ali i kako se najbolje uči iz tuđih iskustava, slijedeći dobre uzore, „šoblajući“ po skali jeftinog studentskog tranzistora, tražeći ideje za budući autorski talk show ( jesu li svi brucoši toliko bahato, toliko nadrealno nadobudni, ili je riječ tek o novinarima, pa osobinu možemo prodati pod profesionalnu deformaciju?!), začuh „This is the special program, double one sa strane i zero u sredini“  i doživjeh iznenađenje šokovitih razmjera,  shvaćajući kako o radiju nemam pojma, ali i kako je to što sam upravo čula, revolucija i medijska budućnost.

I poče tako moja trajna, tajna ljubavna veza s kultnom Stojedinicom, ( podebljana čudnom slučajnošću numerologije i sudbine, potcrtana egzaktnošću brojeva, jer nacionalni radio number one, gle čuda, rođen je na isti datum kao i ja, tek desetljeće kasnije?!)- radiom koji je iznova otkrio radio, premašujući svakodnevno razmjere vlastite originalnosti i kreativnosti,  usuđujući se sve ono što nije smio nitko drugi, pretvarajući kontroverze i najčuvanije državne tajne u mainstream, učeći nas novinarstvu, građanskoj hrabrosti i aktivizmu, afirmirajući najviše standarde struke, ali i slobodu govora i mišljenja. Kako onda, tako i danas, 20 godina kaasnije.

Foto: zagreb.info

I mada su se društveno političko profesionalne okolnosti od tada značajno promijenile, baš kao i „van o van“, zagrebački radio 101 ostaje trajni sinonim za kreativnost, profesionalnost, osobnu i novinarsku hrabrost, ali i prije svega, najviše moguće standarde struke. Jer riječ je o mediju koji, sigurna sam, ima posebno mjesto u životu svakog radijskog novinara, ali i radiju kojim se, upravo na današnji dan, prije točno dva desetljeća, sada već davne 1996.godine, branila ( htjedoh napisati i obranila, ali obzirom na sve češće i sve brutalnije napade na novinare, svakodnevna otpuštanja i gašenja medija, sve prisutnu cenzuru i kontrolu pisane riječi, baaš i nisam sigurna jesmo li se i koliko odmaknuli od okolnosti iz mračnih 90-tih)  sloboda svih nacionalnih medija.

Jer, živjeli smo tada u nekim čudnim, neslobodnim i opasnim vremenima, ( svaka sličnost s aktualnim stanjem je slučajna, iako ne i manje zastrašujuća) vremenima u kojima je vlast, pod svaku cijelu, željela imati kontrolu nad svim značajnim faktorima promjene u državi, odlučujući o privatizaciji, imenima nogometnih klubova, ali i o sudbini medija, istih onih koji su prema naputku s vrha, pod svaku cijenu morali od javnosti sakriti stvarno zdravstveno stanje tdašnjeg predsjednika, dr.Franje Tuđmana. Furajući vlastiti film i u takvim okolnostima, jer na muci se poznaju junaci, Radio 101 vrlo je brzo postao trn u oku vladajućim političkim elitama, zbog čega je otac domovine ravno iz washingtonskog bolničkog kreveta, naredio njegovo hitno gašenje. Iako bez koncesije, s dozvoljenih posljednjih desetak dana etera, svjesni vlastite medijske snage, ali i snage i brojnosti svojih slušatelja, novianrska ekipa Radija 101, čini sve kako bi podigla svijest javnosti, boreći se za slobodu govora.

Na stranu „stojedinice, u to vrijeme jedinog nezavisnog medija u Hrvatskoj, staje Hrvatsko novinarsko društvo, ZKM, skupština Grada Zagreba, američki veleposlanik Peter Galbright., ali i ( što je posebno znakovito) i dio vojske i policije. Prvi nenajvljen i potpuno spontano organiziran prosvjed dogodio se na Cjetnom trgu i bio je dovoljno glasan da natjera budućeg medijskog mogula ( bliskog, pokazat će se kasnije, svim vlastima), Ninoslava Pavića, osnivača Radija Globus 101, na povlačenje dodijeljene mu koncesije, iste one koja je oduzeta radiju „van o van“,Osluškujući situaciju, presudan potez tad je odigrao Ivan Zvonimir Čičak, u to vrijeme predsjednik HHO-a, pozivajući građane putem radijskog etera na okupljanje s ciljem pružanja otpora. Svjesna potencijalno opasne situacije, iako i potpuno nesvjesna broja ljudi koji će se pozivu odazvati, vlast prijeti spriječevaanjem skupa, ali i najavom upotrebe sile, no, bezuspješno ( okupljanje građana sa svijećama u rukama policija nije ni pokušala spriječiti zbog čega je vrlo brzo ukazom dr.Tuđmana „pala glava“ Ivana Jarnjaka, prvog čovjeka „ministarstva policije“.

Na prosvjedu nazvanom „Noć svijeća“ , o kojemu je izvijestio svijet, ali i svi njegovi najrelevantniji mediji, poput CNN i BBC-a, okupilo se oko 100 tisuća ljudi, čime se skup podrške kultnom zagrebačkom radiju vrlo brzo pretvorio i u prvi veliki nacionalni građanski bunt od osamostaljenja države, demonstrirajući snagu, ali i mogućnosti pritiska javnosti. Bila je to i svojevrsna pobjeda onog dijela javnosti koji se nije slagao s potezima tadašnje vlasti, početak demokracije u punom smislu te riječi., ali i jedinstvena priča o građanskom aktivizmu, snazi i društvenom utjecaju medija, te, prije svega, značaju slobode govora. 

Dana nezavisnosti Radija 101 i čuvenog događanja naroda, 20 godina kasnije, u organizaciji Tjednika Nacional i Hrvatskog novinarskog društva, u četvrtak, 24.studenoga, u prostoru zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, uz promociju dokumentarca Vinka Brešana, posvećenog „Noći svijeća“, izložbu fotografija snimljenih tih povijesnih trenutaka, te koncert prijatelja Stojedinice-bendova Zadruga, Psihomodo Pop, Tribute to Dino Dvornik, kao i Ede Maajke, Maxa Jurčića i Borisa Leinera, prisjetit će se brojni umjetnici i kulturnjaci, kolege novinari, ali i svi oni koji su odrastali uz ovaj „double one sa strane i zero u sredini“, svjesni vrijednosti medijskog pluralizma, civilnog društva i istinske demokracije.

Sa ili bez obzira na osobni i pomalo intimni uvod u čitavu priču, događaja od prije 20 godina prisjetit će se i ekipa NG-Buntovnika, odajući duboko ljudsko i profesionalno poštovanje radiju koji nas je učio poslu. Epizodu drugu pod radnim nazivom „101-inica, radio s licem demokracije“čitajte po našem povratku iz glavnog grada svih Hrvata.

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik