Izdvojeni Glas

O diskriminaciji na drugačiji način..

Jer…a zašto ne drugačije….

Sigurno si koji put vidio kako prodavačica u pekari najprije posluži onu finu namirisanu gospođu iz zgrade preko puta,  iako je na redu, zapravo, bio tamnoputi dječak?

Jednako tako, zasigurno još nikada nisi čuo za mušku tajnicu. To je stoga što unatoč činjenici kako živomo u 21.stoljeću, u mnogim sredinama još uvijek prevladava mišljenje kako pojedine  grupe ljudi, one određene nekom osobinom, a ne svojim ponašanjem (dakle, „ljudi sa plavim očima”, a ne „oni koji, recimo, uništavaju prometne znakove”), trebaju imati manja, a neke veća prava ili mogućnosti. U takvim slučajevima govorimo o diskriminaciji.

 

Diskriminacija se događa kada netko spomenute stavove pokušava provesti u djelo, odnosno, određenim skupinama ljudi uskratiti  prava koja im pripadaju, samo na osnovu njihovih  osobina ili uvjerenja. U Hrvatskoj je diskriminacija zabranjena zakonom.Zakon o zabrani diskriminacije kaže da je diskriminacija svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje prema osobama ili grupama ljudi, kao i prema članovima njihovih obitelji ili njima bliskim osobama, na otvoren ili prikriven način, i to kada je osnova za pravljenje te razlike:rasa, boja kože, preci, državljanstvo, nacionalna pripadnost ili etničko porjeklo, jezik;vjersko ili političko uvjerenje, članstvo u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama;spol, rodni identitet ili seksualna orijentacija;imovinsko stanje;rođenje, genetske osobnosti, zdravstveno stanje, invaliditet;bračni i obiteljski status (obiteljske obaveze, trudnoća);starosna dob;izgled, i druga stvarna i osobna svojstva koje ti je netko neopravdano pripisao.Uh....ima, bome, poprilično tih osnova...

Zašto je diskriminacija pogrešna?

Kad pošteno razmisliš, bez obzira kako je do mišljenja koje vodi u diskriminaciju došlo, uviđamo da su takvi stavovi jednostavno besmisleni. Oni se najčešće opravdavaju predrasudama na osnovu kojih pripadnost nekoj grupi prati i određeno ponašanje, pa su tako „svi Romi prljavi”, a „djeca razvedenih roditelja uvijek su loši učenici”.Ako pripadaš nekoj od diskriminiranih grupa, onda ti je sve, zasigurno jasno, jer takav si način razmišljanja, na žalost, već više puta osjetio na vlastitoj  koži. Ukoliko joj ne pripadaš, pokušaj zamisliti kako bi se osjećao da se jednog jutra probudiš i otkriješ da su pravila promjenjena, pa je od danas boja tvoje kože, na primjer, nepoželjna, i teta s kioska se, odjednom, iz čista  mira, prema tebi ponaša kao prema onom dječaku s početka priče.

Zakon je neke oblike diskriminacije okarakterizirao kao teške. Pravobraniteljica za  ravnopravnost na osnovu Zakona ima obavezu upozoriti javnost na slučajeve diskriminacije, a ova zakonska odredba utjecat će i na sud kada odlučuje o težini štete koju je diskriminirana osoba pretrpjela, Teški oblici diskriminacije su:izazivanje i poticanje diskriminacije na osnovu nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, jezika, političkog opredjeljenja,spola, rodnog identiteta, seksualnog opredeljenja i invaliditeta;propagiranje ili vršenje diskriminacije od strane  vlasti;oglašavanje diskriminacije putem javnih oglasa;ropstvo, trgovina ljudima, genocid, etničko čišćenje i njihovo oglašavanje;diskriminacija na osnovu dva ili više svojstava ,ona  izvršena više puta ili u dužem vremenskom razdoblju prema istoj žrtvi.

I mada službeno Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije svijet obilježava 21.ožujka, tema je ovo o kojoj treba govoriti svakodnevno. Jer, jedino se tako može raskrstiti s predrasudama, ali i dokinuti rasizam, još jedan od pojmova koji idu, ruku pod ruku, s diskirminacijom. Rasizam je teorija, odnosno ideologija, koja vjeruje kako između rasa koje čine ljudski rod postoje duboke, biološki uvjetovane razlike, ali i kako je miješanje rasa  krajnje nepoželjno, jer rase bi međusobno trebale živjeti odvojeno. Pristašu rasizma  zovemo rasist.Upravo se na takvom međurasnom odvajanju temeljio  sustav apartheida u Južnoafričkoj Republici, ali i politika dokidanja svih prava crncima na jugu SAD-a, koja se, i  nakon ukidanja ropstva 1865. zadržalo sve do 60-ih godina 20.tog stoljeća Rasistička je ideologija gotovo uvijek vezana  s idejom kako su neke rase vrednije, prirodno superiornije od drugih, pa je jednako prirodno da budu i u superironom položaju. Rasizam osim toga vjeruje i kako je, radi održavanja superioronog položaja određene rase, dozvoljeno koristiti  i silu, jer samo je tako moguće spriječiti "kvarenje" rase. Najradikalniji oblik rasističke ideologije u suvremenoj povijesti je nacionalsocijalizam, koji razlikuje Arijce kao rasu gospodara, rase sluga ili robova- u koju su ulazili slavenski narodi,  te rase koje trebe istrijebiti, poput Židova i Roma , što je tijekom Holokausta i realizirano. Rasizam su razvili europski antropolozi 19. stoljeća, istražujući primitivne narode i zaključujući kako je njihova "primitivnost" ne samo kulturno, nego i biološki uvjetovana, njihovim slabijim umnim sposobnostima. Za promoviranje ideje rasizma korištena je Darwinova teorija evolucije, na osnovu koje su određene rase manje ili više odmakle u razvoju, u odnosu na izumrle pretke . Tako su, na primjer, iz Afrike i zaostalih dijelova Azije stizale vijesti o poluljudima-polumajmunima. Najpoznatiji je primjer orangutan, kojeg su opisivali kao ljudsko biće pokriveno dlakom, sa  snažnom majmunskom čeljusti.

Obično se pretpostavljalo da je viši stupanj razvoja neke rase lako mjerljiv fizičkim karakteristikama, npr. oblikom lubanje ili njenim volumenom. Preciznija mjerenja su međutim pokazala da bitnih razlika u veličini lubanje među rasama nema, kao i  da kvocijent inteligencije ni na koji način nije povezan s veličinom lubanje.Zanimljivo je kako je teoriju o rasnoj nadmoći  odbacio i tata evolucije, osobno, Darwin -  dokazujući kako sve rase pripadaju istoj životinjskoj vrsti homo sapiensa, jer se međusobno križaju, te su danas lako vidljive razlike uvjetovane kulturnom, a ne prirodnom evolucijom.Rasisti su na Darwinove argumente uzvraćali kako je križanje među rasama možda moguće, ali i kako se njime dobiva "iskvareni" primjerak ., što je posebno vidljivo na američkom jugu gdje su vlasnici robova često imali djecu sa svojim crnim robinjama, i smatrali ih potpunim crncima , bez imalo očinskih osjećaja.

Kada je ropstvo ukinuto, žestoko se osuđivalo "miješanje rasa" (a osobito između crnca i bjelkinje).Ukoliko razlike među  grupama koje nazivamo rasom i postoje, one se iskazuju tek na velikom uzorku, u prosjeku, pa nikako ne mogu biti osnova da se pripadnike neke rase diskriminira. Npr. crnci u SAD pokazuju na testovima inteligencije niže rezultate .. Nadalje, sične su razlike u rezlutatima na testu inteligencije nađene i između stanovnika različitih područja i zemalja koji pripadaju istoj rasi pa i istom kulturnom krugu. Židovi pak pokazuju znatno bolje rezultate nego kršćani, ali to vrijedi samo za Aškenaze, a ne i Sefarde.)Iako su i dalje ekplicitno prisutne u određenim ekstremističkim političkim pokretima poput, recimo, Ku Klux Klan, po suvremenim saznanjima rasističke teorije nemaju  apsolutno nikakvu znanstvenu osnovu.U svakom slučaju tema je ovo o kojoj treba govoriti što više i svakakako javno... Jer, diskriminacija i govor mržnje u posljednje vrijeme uzimaju sve više maha i u našem društvu. Zbog svih nas i bolje i zdravije sredine, iskreno se nadam kako je, ipak, više onih koji nemaju problem s tim ima li netko ili nema plavu kosu, ili završen fakultet, ali i pronalazi li svoju srodnu dušu u istom spolu ili u osobi druge boje kože.

Stoga, ustanimo protiv diskriminacije..21.ožujka, ali i svakog drugog dana u godini... I potrudimo se biti ljudi.. 

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner