Izdvojeni Glas

U svijetu kreiranom po njihovoj mjeri dovoljni su tek crtići ( iako bi i bazen dobro došao)….

ili ima li grad-prijatelj djece sve potrebno za kvalitetno odrastanje

Iako je nositi titulu „grada prijatelja djece“ sjajna stvar, iako bi i o kriterijima dodjele mogli reći pokoju, obzirom na činjenicu da su se istog statusa puno, puno prije nas dokopole i sredine daleko manje naklonjene djeci, sama po sebi, titula i ne znači baš puno.

Tek oznaku na ulazu u grad i određeni, više ili manje simboličan financijski iznos. Kao i u nebrojenim drugim situacijama i okolnostima, riječ je o samo još jednom u nizu apsurda, jer da bi do nje, takva kakva je, ipak došli, određeni su Novogradiščani, puno više nego svi mi ostali zajedno, godinama „podmetali leđa“, uglavnom volontirajući, ali i vrijedno, korak po korak, ispunjavajući zadane kriterije.  Istovremeno, riječ je o statusu koji, na određen način obvezuje, ali i s kojim se kitimo tek u prigodnim okolnostima. ( Dječji tjedan, zasigurno je jedna od tih, maloprije spomenutih.)

S druge strane, koliko god to zvučalo kao isprazna i otrcana fraza, djeca su naše najveće bogatstvo ali i ono jedino u što, bez imalo straha od rizika, treba ulagati. Svjesni te činjenice, ali i uvjereni kako je dovoljno tek razmišljati o tome u kakvom svijetu odrastaju, ali i kakvo im naslijeđe ostavljamo, čini se kako uporno zaboravljamo da su ona i naša najveća odgovornost. Stoga Dječji tjedan, jedinih sedam dana u godini posvećenih isključivo njima, malim, velikim „stanovnicima sutrašnjice“, dobro dođe da promislimo o prioritetima, ali i poslušamo njihov glas. Osim toga, budimo iskreni-preostalih 358 dana uglavnom ih uzimamo zdravo za gotovo. I pri tom, uglavnom, griješimo.

Dokazali su nam to članovi Dječjeg gradskog vijeća „naoružani“ pitanjima, spremni na susret s čelnim čovjekom grada. I mada ih ovaj puta nije bio u mogućnosti osobno primiti, progledat ćemo  mu kroz prste, obzirom na „ranije preuzete obveze“ i dogovorene službene razgovore s potencijalnim investitorima ( pretpostavit ćemo, između ostaloga i spremnima ulagati u kreiranje sredine po mjeri djeteta). Na sreću, nesvakidašnji „skup““ s dobrodošlicom su primile zamjenica gradonačelnika i voditeljica gradskog odjela društvenih djelatnosti, spremne udovoljiti njihovoj znatiželji.

Untaoč činjenici kako postaviti suvislo pitanje i nije baš najjednostavnija stvar na svijetu, što nam gotovo na dnevnoj bazi ,dokazuju izabrani „narodni poslanici“,  a i naporni novinari stvaraju dodatni presing, članovi Dječjeg gradskog vijeća održali su bukvicu uvaženim starijim kolegama vijećnicima, ali i pokazali kako se, shvaćate li dužnost profesionalno i odgovorno,  na sjednice dolazi pripremljen. Komunalna djelatnost, infrastruktura, kultura, sport i razonoda, investicijski planovi- samo su neke od tema za koje su interes pokazali mali gradski vijećnici, smatrajući kako je riječ o područjima u koje, zbog njihove, ali i bolje budućnosti njihovih prijatelja ( probajte se sjetiti kad ste posljednji put od bilo kog „odraslog“ političara čuli i doživjeli nesebično zalaganje za drugog, ne računajući,  pri tom, predizborne demagoške parole i lažnu brigu o „javnom interesu“), kao i podizanja kvalitete života u gradu, svakako treba ulagati.

Male, velike ljude koji će, obzirom na sklonosti, ali i već stečeno političko iskustvo,  kroz koje desetljeće možda biti na čelu grada-prijatelja djece, zanimala je i budućnost gradskog bazena, teme na kojoj su se, do sada, opasno poskliznuli brojni gradonačelnici, ali i teme koja bi, uskoro, već idućeg ljeta, upoznala je zamjenica gradonačelnika, ( a nema razloga da joj ne vjerujemo), konačno mogla biti apsolvirana, što će uz klince, zasigurno obradovati i sve nas ostale koji more već godinama gledamo samo na razglednicama.I dok bi „bazenske ozljede“ ovaj put mogli eskivirati, pojavi li se spominjani zainteresirani investitor, i „staro i mlado“ s veseljem čeka one zimske koje ćemo zaraditi na obećanom, ali neslužbeno već i najavljenom gradskom klizalištu koje stiže na svoju staru lokaciju 6.prosinca.

Frano, Bruna, Lovro, Leon, Marin, Filip, Jure, ali i nekolicina ostalih malih gradskih vijećnika za čije smo ime i prezime ovaj puta ostali zakinuti ( ne brinite, klinci su to za koje ćemo, sigurna sam, tek čuti), ozbiljnošću, pristojnošću, profesionalnošću, ali i odgovornom i promišljenom pristupu zadatku, pokazali su nam, po tko zna koji puta,  kako ih trebamo slušati, ali i da itekako dobro znaju što im sve nedostaje za kvalitetnije i ispunjenije odrastanje u gradu-prijatelju djece. Osim toga, koliko god ih nastojali zaštititi od velikog, zločestog svijeta, svjesni su i kako je u istom tom svijetu život puno bolji, jer zbog čega bi inače sve više njihovih  prijatelja zauvijek napuštalo Novu Gradišku, a pojedine ulice imale sve „manje kuća“? I, ako već gradonačelnik, i pored toga što je arhitekt, ne može na brzinu izgraditi pokoju novu zgradu, ali i itekako potrebne nam „gradske atrakcije“, oni će biti zadovoljni budu li tijekom zimskih praznika mogli pogledati pokoji crtić u društvu prijatelja, ali i svakodnevno uživati na igralištima.  Na kraju krajeva, u svijetu kreiranom po njihovoj mjeri, to je minimum. I makismum. 

I mada smo im, isključivo Dječjeg tjedna radi, ponudili priliku da nas upoznaju s vlastitim željama, i mada su nam, uzvraćajući istom mjerom, pružili zadovoljstvo da grad-prijatelj djece, na kratko, vidimo njihovim očima,  valjalo bi razmisliti o mogućnosti da ovakvi susreti postanu redovni. Ili bar redovniji. Na kraju krajeva, oni su budućnost ovog grada. Doduše, samo ukoliko se na vrijeme i na pravi način, svjesni odgovornosti, pobrinemo za njihovo sretnije i kvalitetnije odrastanje.

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner