Izdvojeni Glas

Je li Hrvatska spremna za reformu školstva

              – Stvar je u tome da doista moraš željeti promijeniti se

Promjena 

Osim Karamarkove Golgote, danas Hrvatsku potresaju događanja oko KURIKULARNE REFORME, koja je ipak neizvjesna. Ako radi ničeg, ono zbog ostavke Borisa Jokića, koji je predvodio ekspertnu skupinu od 500-tinjak ljudi koji su se uhvatili posla oko reforme školstva.

Očito je Borisu Jokiću pukao film (s pravom), jer dokumenti su gotovo završeni, a Vlada se maćehinski odnosi prema tom projektu i nositeljima projekta, što je u vijestima na četvrtom programu HRT-a, potvrdila Gordana Rusak, predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu…

U spomenutoj emisiji je rekla da ‘Vlada ne mari za obrazovanje i znanost’.

No, nije ovo jedina reforma obrazovnog sustava kojoj prijeti krah. Podsjetit ću da je Vlada Ivice Račana, 2002. godine, za vrijeme ministra Vladimira Strugara izradila “Koncepciju promjena odgojno- obrazovnog sustava u Republici hrvatskoj, iz koje je proistekao dokument nazvan “Projekt hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava za 21. stoljeće”. Na tom dokumentu radilo je preko 100 stručnjaka, od analize i kritike stanja, do projekcije prevladavanja istih negativnosti.

I tada  se spoznalo da je škola “štreberska”, podređena memoriranju, a ne primjeni znanja i vještina. Kao uvodničar,  ministar  Vladimir Strugar  na sažet i slikovit način iskazao je  osnovnu ideju “reforme”; “Obrazovanje za kreativnost i stvaralaštvo a ne memoriranje, držimo mogućom pokretačkom snagom društva.”

I tadašnja Vlada bila je napadana za bezidejnost, pa tako Školske novine od 12. ožujka 2002. donose naslov: “Vlada nema viziju razvoja školstva” gdje se  ukazuje na pretrpane programe, činjenično znanje i predavačku nastavu. Svi koji su spomenuti “Projekt za 21. stoljeće” proučavali, mogli su se osvjedočiti da je tadašnja ekipa učinila veliki pomak u koncipiranju “reforme”, od “realizacije propisanog gradiva” ka realizaciji učenika i njegovih predispozicija.

No, Strugarova reforma nije provedena, jer je došlo do promjene vlasti, a novoustoličeni ministar prosvjete  Dragan Primorac odbacio je taj dokument, tvrdeći da se mi moramo držati naše, hrvatske i srednjoeuropske tradicije. Predviđeni iskorak u 21. stoljeće otišao je u nepovrat.

Kako su potrebe društva za drugačijim obrazovanjem  evidentne, vrišteće, prišlo se novom pokušaju “re-forme”, ovaj put pod nazivom HNOS.

U školskoj godini  2005./2006. provodit će se eskperimentalno  HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard).
Nacionalni obrazovni standard je putokaz za učiteljstvo, učenike, a i roditelje pri ostavrivanju i stalnom poboljšavanju odgoja i obrazovanja. HNOS-om je započelo rasterećenje nastavnog gradiva od nepotrebnih nastavnih sadržaja.

Što sadrži Hrvatski nacionalni obrazovni standard?

Hrvatski nacionalni obrazovni standard je skup normi koje sadrže:

    –   standarde odgojno-obrazovnih sadržaja;

    –   standarde obrazovnih postignuća (znanja, umijeća i sposobnosti);

   –    standarde poučavanja

   –    standarde praćenja i vrednovanja učeničkihg postignuća;

   –    standarde stručnog osposobljavanja i usavršavanja učiteljstva

Eksperimentalna primjena HNOS-a ocijenjena je kao uspješna, mada nigdje nisu objavljeni  relevantni podaci o tome. Više bi se moglo reći da je to bila neka sugestivna procjena  protagonista, predvođena Vladimirom Paarom, nego meritorno provedeno  praćenje eksperimenta, pa je i HNOS završio u ropotarnici hrvatskih  pokušaja na poboljšanju obrazovnog sustava.  Uza sve kritike koje smo mi praktičari  pokušavali  uputiti, tadašnja “ekspertna” skupina nije mogla (ili nije htjela) uvažiti primjedbe, pa je željeno “rasterećenje zapravo  bilo novo natrpavanje činjenica.

Mora se reći da HNOS  nije bio prihvaćen ni u prosvjetnoj praksi, ni od onih koji su ga naručili. Čak je kratica HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard) izokrenuta u svoju negaciju (Hvali novo, ostavi staro), što samo po sebi  kazuje da HNOS nije zaživio.

Sadašnja kurikularna reforma  očito ima najveću podršku od svih dosadašnjih.

To je prije svega zasluga šesnaestomjesečnog   rada 500-tinjak ljudi, njihovog velikog entuzijazma i prezentiranja na terenu, te, Borisa Jokića koji je vrlo suvereno i znalački predstavljao ovaj hvale vrijedan projekt.  Prosvjetna javnost je predviđene promjene posebno dobro prihvatila, jer postojeći sustav puca po šavovima.  Osjećaju to i učenici i prosvjetni radnici, ali i društvo općenito.

Iako imam  osobnih primjedbi, pogotovo na zadržavanje istog školskog plana (broja predmeta i broja sati po predmetima – osobito u osnovnoj školi), najpozitivnijim dostignućem držim presudan rad ljudi iz prakse, koji najbolje osjećaju što ne valja.

Ako 500 ljudi nije moglo izraditi dobar posao, ne vjerujem da bi ga 10-ak ubačenih “nadstručnjaka” popravilo započeti posao. Ti nadstručnjaci najčešće forsiraju “gradivo”, zanemarujući djecu i mladež, njihove predispozicije, opredjeljenja, afinitete i potrebe društvene zajednice. U to sam se, na žalost” imao prilike uvjeriti više puta.

Zato intervenciju Saborskog odbora za prosvjetu smatram samo paravanom iza kojeg “netko drugi”  treba prekrojiti ono što je ekspertna skupina učinila.

Jer, ne treba smetnuti s uma da je i Strugarova reforma kreirana u vrijeme SDP-ove Vlade, kao i Jokićeva. Mada sam Jokić kaže da mu se Vlada nije petljala u posao, očito nekim snagama društva ne odgovara da se mladež usmjeri ka razvijanju misaonih sposobnosti, kritičkom mišljenju, samorealizaciji i stvaralaštvu.

No, što više budemo odgađali najvažniju reformu u društvu, to ćemo biti ovisniji o onima koji od hrvatskog puka očekuju pokornost i poslušnost, slušanje a ne reakciju!

Očito, nekome to itekako odgovara!

Izvor: SBperiskop

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik