Izdvojen Glas - OCD ili „Stvaramo nova poznanstva“

Zavirili smo u njihov film

Dana 14.11. u Pučkom otvorenom učilištu Matija Antun Relković, točnije Domu kulture, održala se jedna predstava posebnije prirode.

Riječ je o predstavi 'Zavirite u moj film' koja daje pobliži uvid u život duševno oboljelih osoba, kako se one nose s tim, kako se oni osjećaju i na posljetku – kako ih okolina prihvaća i doživljava. 

Akt je osnovan od strane udruge za unaprjeđenje duševnog zdravlja 'Vrapčići' iz Slavonskog Broda i cilj je svojevrsnom edukacijom javnosti smanjiti stigmu i povećati prihvaćenost osoba s psihičkim smetnjama. Uz profesionalnu glumačku ekipu koju čine Matej Safundžić i Luka Stilinović, u ovoj emocionalnoj i insprirajućoj priči sudjeluju i same osobe s dijagnozom psihičkih poremećaja primjerice paranoidne shizofrenije i bipolarnog afektivnog poremećaja.

Foto: hrt.hr

Donosimo vam intervju s predsjednicom udruge Dubravkom Ergović Novotny.

Možete li reći nešto o samoj udruzi?

Udruga Vrapčići iz Slavonskog Broda bavi se svim aspektima mentalnog zdravlja, a na prvom mjestu jest da osigura mjesto za okupljanje osoba s psihičkim smetnjama gdje se oni kroz različite radionice i aktivnosti osnažuju, strukturiraju, nadograđuju svoje vrijeme i postižu oporavak.

Odakle ideja za predstavu?

Od samog početka, 2009. godine u udruzi se njegovao kazališni performans te smo imali manje predstave i igrokaze. To je jedan medij gdje možete izravno prenijeti emocije velikom broju ljudi, a predstava je nastala na osnovu osobnih priča naših članova koje su oni iznijeli na fokus grupi i iz njihovih stvarnih životnih iskustava nastao je scenarij same predstave. U predstavi ravnopravno glume dva profesionalna glumca, to su brođani Matej Safundžić i Luka Stilinović, članovi udruge dakle osobe s psihičkim smetnjama i volonteri.

Kako su glumci, o kojima ste upravo pričali, prihvatili tu ideju?

Odlično! Do sada smo nastupali u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Istri nakon premijere u Slavonskom Brodu. Svi naši učesnici u kazališnoj predstavi iznose ovo iskustvo kao iznimno obogaćujuće ostvarenje koje zapravo koje je zapravo obogatilo njihov život.

Mislite li da duševno oboljeli doživljavaju osudu od strane društva?

Da, to je sasvim sigurno. Na žalost, problem stigme jednog biljega koji je stvoren na duševnoj bolesti zbog koje se ovi ljudi promatraju kao neprilagođenima, nesposobnim, opasnim, lijenim, osobe koje su niskog karaktera, nesposobne za samostalan život je nešto što je široko rasprostranjeno. Naravno, ne samo u Hrvatskoj koja inače ne prihvaća različitosti nego se to događa i u zapadnim zemljama gdje se također provode različite anti-stigma aktivnosti kako bi pobili kriva vjerovanja i predrasude. Našom predstavom upravo želimo pokazati sposobnosti ovih ljudi i želimo pokazati kako to zapravo izgleda. To je jedan stilizirani prikaz jedne osobe koja se suočava s dijagnozom shizofrenije, o mladoj osobi koja istovremeno ulazi u jednu ljubavnu priču, a ostatak ćete sami vidjeti.

Rekli ste da želite razbiti tabu o stanju duševno oboljelih osoba, kako publika reagira na to?

Za sada su nam reakcije odlične. Gdje god smo nastupali bilo je raznih izljeva emocija. Neki ljudi su plakali, pogotovo ljudi koji sami u obitelji imaju nekoga s psihičkim poremećajem. Jako često smo čuli komentar 'da smo barem ovo prije znali', 'da smo barem ovo prije čuli'. Profesionalci iz područja mentalnog zdravlja znali su reći 'E baš je ovako bilo i kod nas' tako da smo za sada dobili samo pozitivne kritike.

Imate li kakvu poruku za kraj?

Mi već imamo članove iz Nove gradiške, jedina smo udruga u Brodsko-posavskoj županiji, a moram reći i jedna od vrlo rijetkih u Hrvatskoj koja se bavi ovim područjem tako da se nadam da će nakon ove predstave još ljudi sa Novogradiškog područja, ukoliko imaju nekakve probleme, nam se javiti.

Nakon što sam odgledala ovu predstavu, u kojoj je vjerujem cijela publika ostala ganuta, mogu reći da je ispunila svoj cilj. Razumijevanje duševno bolesnih ključno je za njihov oporavak. Ne samo da sam naučila nešto novo, drugačije i posebnije, nego sam doživjela i potrebu za empatijom ljudi koji se suočavaju s navedenim problemima. Uz žestoke scene u kojima ne postoji uljepšavanje realnih prikaza emocija i samog stanja takvih ljudi te sretnog kraja s pjesmom koju su izveli članovi udruge i glumci koja odzvanja u ušima na samu pomisao predstave nitko iz publike nije ostao ravnodušan. Predstava sa sobom nosi još veću vrijednost upravo iz razloga jer se radi o stvarnim ljudima i njihovim pričama koje su ih zauvijek u jednu ruku promijenile. Dobivamo uvid u strahove s kojima se ta skupina ljudi nosi te kako oni sami sebe doživljavaju. Uz vrsnu glumu bez dlake na jeziku ujedno dobivamo prikaz društva, kako ono njih prihvaća i kako ono uvelike utječe na razvoj duševno oboljelih osoba.

Uz prikazivanje shizofrenih epizoda koje su se uistinu događale članovima udruge isprepleće se i ljubavna priča mladog duševno oboljelog muškarca koji se tek nosi s vlastitom dijagnozom te djevojke koja se u njega zaljubljuje. Uvijek me je zanimalo jesu li te osobe svjesne svoga stanja, odgovor je da jesu. Svjesni su da se njihova realnost razlikuje od realnosti duševno zdravih osoba, ali na koncu konca to je nešto s čim moraju živjeti. Uz njihov razgovor koji nosi zaključak same predstave uvidimo da žele reći kako svatko ima svoj svijet i svoju realnost te da se nikad nećemo posve razumjeti, no da to zasigurno nije razlog odbacivanja takvih osoba iz društva, osude i omalovažavanja istih. Bit je u međusobnom razumijevanju onoliko koliko je ono najviše moguće.

HRT Hrvatska uživo Vrapčići dirljivom predstav

HRT Hrvatska uživo Vrapčići dirljivom predstav

HRT Hrvatska uživo Vrapčići dirljivom predstav

HRT Hrvatska uživo Vrapčići dirljivom predstav

HRT Hrvatska uživo Vrapčići dirljivom predstav

HRT Hrvatska uživo Vrapčići dirljivom predstav

HRT Hrvatska uživo Vrapčići dirljivom predstav

HRT Hrvatska uživo Vrapčići dirljivom predstav