Gaudeamus

Hrvatska parodija američkog sna

Slušajući ministra financija posljednjih dana shvatila sam kako dotični ima neopisivo veliki talent za iskrivljavanje stvarnosti.

Kao uostalom i pola Vlade. Radi se o ovom novom, ne znam kojem po redu zaduživanju. Koje je kako on reče veliki uspjeh za Hrvatsku. Iako ja nisam ekonomski stručnjak.

Hoću majko u penzionere

Znate onaj vic kad mali Crnogorac neće van iz materinog trbuha, pa ga mame svim i svačim dok napokon deda ne kaže malom da izađe, pa će bit đeneral, a mali upita- A jel u penziji?

Da, nekad smo se smijali tom vicu, međutim on se danas toliko približio stvarnosti u ovoj našoj državi da više nije komičan.

Orubičko „Kolo na dva štuka“

Ovako se čuva tradicija

Izvjesni Rene Guenon kaže kako je tradicija održavanje kontinuiteta veze između čovjeka i transcendentnog svijeta, svijest o čovjekovu božanskom porijeklu i čuvanju „bogolikosti“ kao jedinog zadatka čovjekove sudbine.

Da li je žena čovjek?

Emotivno, seksualno i psihološko tipiziranje žena počinje kad doktor kaže: 'Žensko je!'

Shirley Chisholm

Iako ovaj tekst započinjem citatom, želim reći da isti nije zamišljen kao filozofski esej u kojem se propituje o smislu postojanja žene ili nešto slično, nego o položaju žene u današnjem društvu.

S jedne strane svjedoci smo sve većeg idealiziranja žene kao seksualnog objekta, a s druge strane zabrinjavajuće velikog broja fizičkog i verbalnog zlostavljanja žena. I to žena svakog društvenog položaja i statusa.

Što me dovodi do pitanja da li žena zaslužuje dostojanstvo koje pripada svakom čovjeku, ili formulirano drugačije da li žena zaslužuje da je se smatra čovjekom?

 

Iako sam svjesna činjenice da živimo u patrijarhalnom društvu gdje je muškarac svetinja, a žena se počesto smatra tek neizbježnim ukrasom, zaista me zabrinjavaju podaci raznih ''ženskih'' institucija.

Kao primjer bih navela da su polovica ubijenih osoba lani bile žene, i to najčešće kao žrtve obiteljskog nasilja, odnosno od strane svojih najbližih. I sama, nažalost, znam za slučajeve gdje muž zlostavlja ženu, ona to prijavi policiji, policija ga zadrži 24 sata, zatim ga pusti i onda ''ajmo Jovo, nanovo!''

Ili, kao još gori primjer, gdje zlostavljanje žene počne na sam dan vjenčanja pred salom punom gostiju, kad žena prebrzo iskusi ono ''… u zlu''.

 

Takvo što, dakako, ne bi bilo moguće da su žene osvještenije, i da same počesto ne toleriraju što fizičko, a još češće verbalno nasilje u obliku omalovažavanja, podrugivanja i sl.

Međutim, za takvo stanje društva su krive i same institucije, od policije koja nema velike ovlasti u takvim slučajevima, do pravosuđa gdje obiteljski nasilnici prolaze lišo, jer ne postoji sustav preodgoja istih, a što je još tragičnije, takve odluke najčešće donose sutkinje. Dakle žene, koje ne mare za zlostavljane žene. Dok muškarci s ciničnim osmijehom i tonom poručuju da se obratiš ''babama''!

 

Još jedan oblik diskriminacije žena, a koji se naveliko tolerira i zanemaruje tiče se poslodavaca. Koji na svakom intervjuu za posao ispituju ženu o bračnom statusu, o tome da li ima ili planira imati djecu i slično, a ako im odgovori ne pašu jednostavno te ne zapošljavaju. Tako sam ja osobno doživjela odbijenicu od jedne firme zato što se planiram udati (to je bilo prije par godina), a od druge zato što tada još nisam bila udana. Kakve točno veze moj bračni status ima s tim poslom ni jedni ni drugi mi nisu objasnili. Što me naravno ne začuđuje. Iako su takva pitanja zakonom o diskriminaciji direktno zabranjena, i iako nikad od nekog muškarca nisam čula da mu je postavljeno takvo pitanje, to je još uvijek uobičajena praksa. A ako netko slučajno progovori o tome, ili tuži dotičnog poslodavca ostaje obilježen s još manjom mogućnošću zapošljavanja.

 

Nadalje, medijska praksa nam pokazuje kako ni tu odnos prema ženi kao ljudskom biću nije ništa bolji. Ako se žena ne prikazuje kao seksualni objekt, što je najčešći slučaj, onda se prikazuje kao broj u nekoj statistici, od policijske statistike o nasilju nad ženama, do statističkih podataka o nezaposlenosti, koji, usput rečeno, ne idu na ruku ženama. Ili, što mi je još žalosnije, prikazivanje žena koje su svojim radom nešto postigle, kao premijerka ili saborske zastupnice, u nekim klasičnim šovinističko nastrojenim oblicima- dok gule krumpir, okopavaju vrt ili nešto slično.

 

Pa iako je žena u primitivnim prapovijesnim društvima imala status božanstva, otud nam dolazi i Gea, Majka Zemlja, ili kasnije Majka Božja, i gdje je žena smatrana osobom bez koje nema novog života, danas u našem takozvanom civiliziranom društvu se prema ženama odnosimo gore no ikad, i svodimo žene na metlu, kuhaču, vreću za udaranje, stroj za rađanje i objekt koji služi radnji koja prethodi rađanju.

 

Premda sam ja svjesna činjenice da jedan tekst ne može promijeniti svijest ljudi i trenutno stanje stvari, ovime sam podsjetiti sve žene i majke da su i one ljudi, a sve muškarce i očeve da im daju poštovanje koje zaslužuju. I da budu bolji prema svojim ženama, jer bez njih života nema.

Potkategorije

Facebook

 

AEM-logo-banner