Gaudeamus

Priča o najvećima ili dan kada je svijet ugledao prvi album pionira heavy metala

Sva sreća pa Keith Moon nije bio u pravu…

 

Tko zna kako bi izgledala povijest glazbe 20.stoljeća da nije bilo današnjeg dana prije 49 godina?

Jer, tog 17.siječnja, sada već davne 1968., radijskim je eterom po prvi puta zagrmila jedinstvena fuzija bluesa i rocka s distorziranim zvukom gitare, najavljujući evoluciju heavy metala.Vrijeme je to kada su se pisale ode besmrtnosti najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, ali i stvarala povijest. I mada je svaka velika priča o uspjehu, istovremeno i priča o odbijanju i neshvaćanju, njihova je biografija tek jedan u nizu dokaza kako je priča o rock and rollu, uglavnom i priča o ustrajnosti i neodustajanju.

Sve je počelo nakon što je mlađahni Jimmy Page, tek izišao iz benda „The Yardbirds“, s idejom o osnivanju nove grupe čiji bi se zvuk trebao temeljiti na križanju bluesa i pokojih drugih žanrova, upoznao istinske rock zvijezde, kolege glazbenike iz benda „The who“- bas gitaristu Johna Entwistlea i ludog bubnjara, Keitha Moona, iste one koji su ga, ni malo kolegijalno, najprije ismijali, a onda i ustvrdili kako će bend propasti poput olovnog cepelina. Kako je, već smo utvrdili, rock and roll priča o neodustajanju, Page je ismijavanje okrenuo u svoju korist, zgodnu frazu iskoristio za ime benda, te s preostalom trojicom, jednako velikih-Robertom Plantom, Paulom Jonesom i Johnom Bonhanom, održao prvi koncert . 39 godina kasnije, 2007. u istom gradu, publici su se služeno predstavili po posljednji put. Sve ono između je povijest…ali i stvar opće kulture.

 Jer, priča je ovo o jednom od komercijalno najuspješnijih ( statistika barata s brojkom od 300-njak milijuna prodanih albuma)  i najpopularnijih rock sastava u povijest , bendu koji se ponosi statusom pionira heavy metala, bendu koji je stvarao u vrijeme kada su zemljom hodali divovi, bendu čiji je zvuk, zvuk Armagedona, ali i bendu koji je upravo na daanašnji datum, prije točno 49 godina, publici diljem svijeta predstavio svoj prvi album jednostavnog naziva „Led Zeppelin“. Sjajna je to fuzija bluesa i rocka s distorziranim gitarama, ali i jedna od središnjih i za evoluciju heavy metal glazbe, najzaslužnijih ploča uopće . Obrade blues standarda iz američke pjesmarice, ,melodije sasvim posebnog, itekako upečatljivog i prepoznatljivog heavy sounda, kombinacija električnih i akustičnih gitara, ali i snažno folk naslijeđe-čini album koji je pokrenuo karijeru benda, ali ih i vrlo brzo učinio „najvećim na svijetu“. Razlog tome leži prije svega u činjenici što su Page i Plant bili blues fanatici, ali i glazbenici koji su kreativnost crpili iz najameričkijih od svih žanrova. Osim starih majstora, onih koji su za umijeće sviranja vragu prodali vlastitu dušu, velika inspiracija Led Zeppelinima bili su i Fats Domino i Little Richard, ali i Elvis Presley i Eddie Cochran, te na kraju, iako ne i manje važni-James Brown i zvuk Motown soula koji je posebno volio bubnjar Bonham.  „Često sam sam mislio da smo mi na sličan način kao što su Rolling Stonesi htjeli biti djeca Chuck Berrya, pokušavali biti djeca Howling Wolfa." izjavio je jednom prilikom Jimmy Page, potvrđujući još jednom kako aposlutno sve glazbeno najbolje stvari, izvorište imaju u bluesu, ali i kako su Zeppelini bili istinski  najjači i najveći -uživo, onda kada su razvaljivali energijom, razbacujući se, uz put, sviračkim umijećem i antologijskim improvizacijama.

 Zbog svega je toga priča o Led Zeppelinu, puno više od priče o jednom bendu.  Testament je to koji dokazuje da rock zaustavlja vrijeme, oda njegovoj besmrtnosti, ali i oda neodustajanju . Osim toga, da nije bilo ekipe koju je okupio Jimmy Page, utemeljivši tako i nesvjesno, čitave nove pravce i pokrete, glazbeno 20.stoljeće, zasigurno bi izgledalo puno drugačije.  I definitivno, puno, puno siromašnije. Jer, zauvijek bi ostali uskraćeni za „Whole lotta love“, stvar koja, kako reče glazbeni kritičar Charles Shaar Murray , „predstavlja najjaču artiljerijsku kanonadu koju je ikada ispalio teški, metalni rock, u ratu za svoju afirmaciju“, ali i bend koji je oduvijek bio miljama isped vremena u kojem je živio i stvarao.

 

 

 

Facebook

 

AEM-logo-banner