Gaudeamus

Sjećanje na Kristalnu noć (9.studenoga 1938).

Je li povijest baš uvijek učiteljica i zašto je važno obilježiti Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma?

9.studenoga prije 78 godina, gotovo preko noći nestala je svaka ljudskost, a svijet je postao opasno i neprijateljsko mjesto za sve one druge i drugačije.

I mada se na prvu čini kako je riječ tek o dalekoj prošlosti, riječ je, na žalost, i o trenutku koji nije tek povijesni događaj kakav se više nikad ne može dogoditi. Jer svi osnovni sastojci za pripremu i odigravanje sličnih scenarija  prisutni su i u ovom trenutku-mržnja prema svima onima koji nisu poput nas, njihova dehumanizacija pod utjecajem sve agresivnije, ali i sve raširenije nacionalističke promidžbe, netrpeljivost tamo gdje bi trebalo postojati susojećanje.

Povijest pamti i piše-u noći između 9. i 10.studenog 1938. u tadašnjoj Njemačkoj i njoj pripojenoj Austriji dogodio se pogrom kakav Europa nije vidjela još od 16 stoljeća i vremena vjerskih ratova. Bio je to tek početak sustavnog nacističkog progona židova i ostalih nearijevaca, a potom i svih onih drugih i drugačijih, koje je završilo ubojstvom 6 milijuna nedužnih muškaraca žena i djece, ali i simbolični početak holokausta. Europa i svijet jučer su se prisjetili  jednog od najmračnijih dana suvremene ljudske povijesti- stravične Kristalne noći.

Toga dana njemački nacistički režim potvrdio je ozbiljnost svojih namjera i riješenost da ih provede do kraja. Kristalna noć tek je kulminacija višegodišnjeg procesa stavljanja izvan zakona i izvan društva Židova u Njemačkoj, oduzimanja prava na rad, obrazovanje i kretanje. Istovremeno, riječ je o povijesnom trenutku koji najavljuje i oduzimanje najvrednijeg od svih prava-prava na život. Tog 9.studenog prije 78 godina Europa i svijet šutke su promatrali početak svog kraja i sumrak civilizacije. Opljačkani su židovski domovi trgovine, gradovi i sela,dok sujurišnici SA odredai građani lojalni režimu. uništili maljevima zgrade ostavljajući  iza sebe ulice prekrivene komadićima slomljenih prozora — odakle i porijeklo naziva "Kristallnacht" iliKristalna noći. Povijest pamti, nadajući se kako ćemo iz nje nešto naučiti, a povjesničari bilježe.Toga je dana ubijen  91 Židov, a 30.000 muškaraca - četvrtina svih židovskih muškaraca u Njemačkoj - odvedena je u koncentracijske logore gdje ih je više od tisuću pritom umrlo. Opljačkano je 1.668 sinagoga, a 267 ih  je zapaljeno. Samo u Beču je uništeno 95 vjerskih objekata  i molitvenih domova.

 Kristalnonoćni pogromsmatra se simboličkim početkom sustavnog iskorjenjivanja židovskog naroda koji je počeodiskriminacijomi isključivanjem njemačkih Židova još 1933. godine i naposljetku doveo do ubojstva milijuna židovskog naroda i tzv. "neprijatelja njemačke države":homoseksualaca, kriminalaca, asocijalnih tipova, članova različitih zajednica, ljudi s mentalnim tegobama, političkih prijestupnika, poput komunista i socijalista,španjolskih republikanskih izbjeglica, ali i manjina, prije svega Roma, ali i svih ostalih koje su nacisti smatrali drukčijima.

. Sjećajući se kristalne noći i 78.godišnjice sumraka civilizacije, svijet 9.studenoga obilježava Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Prije svega, zbog shvaćanja važnosti poviijesnog trenutka, ali i razumijevanja vremena u kojem danas živimo. Jer, svatko tko ne vidi značaj obilježavanja tog datuma, onaj tko ne razumije oprez i budnost, pripada onima koji su Kristalnu noć prespavali.Obilježavajući 9.studemoga, slavimo i antifašizam koji danaspredstavlja borbu za ravnopravnost i solidarnost u društvu ali i otpor ustaljenim praksama koje izazivaju podjele.

 

Dan je ovo kada bi itekako trebalo promišljati o sužavanju prostora slobode kojem smo svakodnevno izloženi, kao i o postojanju prostora za otpor takvoj praksi. I mada zvuči zastrašujuće, neke su prakse čini se žive i 78 godina nakon kristalne noći, zbog čega je važno upitati se Kakve poruke, kao društvo, upućujemo pripadnicima manjina, kako u vlastitim sredinama tretiramo Rome, izbjeglice ili pripandike LGBT populacije, primjećujemo li druge i drugačije, zašto određene društvene skupine ponovno propituju civilizacijska dostignuća poput reproduktivnih prava, kako se kao društvo nosimo s problemom siromaštva, ali i imamo li snage distancirati se od nasilja, isključivosti i govora mržnje.Obilježavajući Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, pozivamo na sjećanje, ali i na poštivanje dostojanstva žrtava nacističkog, ali i svih drugih kolaboracijskih režima, pa tako i onog ustaškog, raščišćavajući i vlastitu, do kraja još uvijek nereiješenu prošlost.Osim toga, prilika je to da glasno i jasno osudimo svaku vrstu nasilja, pa tako i onu kojoj posljednjih mjeseci svjedočimo u vlastitom okruženju, najprije poput nasilja nad jednim pismom, neprekinutog nasilja nad antifašističkim spomenicima, sve prisutan govor mržnje, ali i sve druge pojave koje i dalje umanjuju našu mogućnost nazivanja stvari pravim imenom.

I mada je i ove godine 9.studenoga bio jedinstvena prilika da i predstavnici vladajućih elita s politike „dekorativnog antifašizma i prigodno-komemorativnih praksi“ prijeđu na istinsko antifašističko djelovanje  (uostalom, Hrvatska se tako odredila već i preambulom Ustava), ali i da se suprostave rastućem povijesnom revizionizmu i nasilju, osiguravajući tako kvalitetno obrazovanje nekim novim klincima, ali i njihovo upoznavanje s istinskom poviješću,  (a ne onom kakvu, brišući sve što je bilo prije njih, pišu pobjednici), Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, kao i civilizacijski značaj i težina tog dana, u našim su medijima i na ovim našim vječno nesretnim, vječno nesređenim prostorima, čini se prošli tiho, i gotovo neptrimjetno, uz tek, pokoju aktivnost u režiji onih, na žalost, još uvijek malobrojnih, koji znaju kako antifašizam nije tek slovo na papiru, nego istinska reakcija u obranu drugih, ali i u obranu samoga sebe.

Davna povijest, događaj kakav se više ne može ponoviti ili trenutk iz kojega bi mudri i svjesni trebali izvući pouku-u ovom je trenutku manje važno. Jer, Kristalnu bi noć, kao i strahote koje su potom uslijedile, svaka država trebala obilježavati, ali i vječno pamtiti kao „znakove na putu“. Rasni zakoni, antisemitski govori, od države sponzorirano nasilje –pokazali su se kao put bez povratka prema najvećoj tragediji Židova u tadašnjoj Njemačkoj i svim okupiranim zemljama europe, ali i prema civilizaciji. Zbog naše sklonosti kolektivnoj krivnji, za njemački je narod to bio i put prema najvećoj moralnoj i fizičkoj tragediji u njegovoj povijesti na koji ga je odvela pobjeda radikalnog, neobuzdanog nacionalizma. ( šta ti je filozofija mase, ali i pravila igre rulje, ha?!).

Osim toga, događaj je to koji bi trebalo pamtiti i kao vječno upozorenje kuda uzurpacija i krivotvorenje domoljublja, ali i nametanje osobnih mržnji prema drugima i drugačijima, vlastitih predrasuda i netrpeljivosti kao mjere „voljenja domovine“, može dovesti. Jer, činjenica kako se upravo sve to dogodilo jednom civiliziranom i kulturnom narodu podsjeća na to kako se slično može dogoditi i svima drugima. Zbog svega toga, Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma prije svega bi trebao biti proslava antifašizma, tog ključnog povijesnog pojma 20.stoljeća s čijom definicijom još uvijek, na žalost, nismo načisto. Krajnje je vrijeme stoga da osvijestimo kako je njegova borba na život i smrt s fašizmom mobilizirala desetke milijuna ljudi i ostavila duboki trag na svim kontinentima. Iako je antifašizam u ratnom sukobu odnio pobjedu, prijetnja od fašizma, a svjedočimo tome svakodnevno, nije nestala, zbog čega ga nipošto ne smijemo prepustiti povijesti, ali i konačno moramo definirati, koliko god to bilo kompleksno...

 Jasno je, pak, ( ili bi bar trebalo biti jasno ) kako su vrijednosti izvornog antifašizma internacionalizam, tolerancija prema svakoj različitosti, emancipacija, ali i marginalizacija svih nacionalnih, vjerskih, rodnih, seksualnih, političkih i drugih različitosti kao politički bitnih karakteristia i faktora moralnog ili bilo kog drugog vrednovanja čovjeka. Antifašizam je u svojoj povijesnoj tradiciji, prije svega, progresivna ideja i moralni stav, a ne ideologija i podrazumijeva konstantno širenje baze slobode i tolerancije. Kao što je diskriminacija ključna riječ fašizma, tako je antidiskriminacija ključna riječ antifašizma.