Gaudeamus

Smetnja ili bogatstvo

O nacionalnim manjinama …iz drugačijeg ugla

Za neke su smetnja, za druge, pak, naše najveće bogatstvo, ali i razlog zbog kojeg bi ova zemlja jednog dana mogla biti velika.

Njihova prava i položaj određuje i štiti Ustavni zakon, ima ih dvadeset dvije, a opet, u 25 godina nacionalne demokracije njima se na ozbiljan način nije pozabavila niti jedna politička stranka.Iako legitimni građani države, vrlo su često , posebno u posljednje vrijeme, u ozračju novih rastućih isključivosti  i grube fašizacije zemlje, na što sve češće upozoravaju i brojne organizacije za ljudska prava, kao i Izvješća pučke, još uvijek građani drugog reda. Ispravan stav političkih elita koji bi nacionalne manjine predstavljao kao istinsko bogatstvo zemlje, da je prave političke volje,u određenoj bi mjeri popravio i opći stav većine. Jer, potičući manjine da postanu glasnije, većinu na poštovanje , a medije na potrebu za objektivnim izvještavanjem, afirmirajući višeglasje nasuprot dominantnom jednoumlju,moguće je kreirati drugačije društvo. A, upravo je to ono, što, iskreno želimo vjerovati, žele i svi građani ove zemlje.

Prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina, kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskg sustava Republike Hrvatske i uživaju posebnu potporu i zaštitu, uključujući pozitivne mjere u korist nacionalnih manjina, piše u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnh manjina. Osim iznimnog bogatstva kojim, vlastitom tradicijom, običajima i jezikom, obogaćuju zemlju u kojoj žive, učeći pripadnike matičnog naroda toleranciji  i uvažavanju različitosti, brojnost  nacionalnih manjina, odnosno multietničnost predstavlja i pozitivni socijalni kapital čitavog društva.Politika zaštite nacionalnih manjina u zemljama Europe nije dio pravne stečevine EU, a ne postoje ni zajedničke europske politike koje bi se ticale manjinske zaštite .Ipak, podrazumijeva se da je zaštita manjina dio politike svake zemlje članice, jer manjinska prava predstavljaju dio kompleksa ljudskih prava. Budući da je EU zasnovana na načelu vladavine prava i da je poštivanje normi koje su ugrađene u političkei društvene  sustave zemalja članica jedna od najvažnijih odrednica Unije, pitanje zaštite manjinskih prava dobiva novu dimenziju.

Pitanje prava i položaja nacionalnih manjina neposredno prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju bilo je, sjetimo se, jedno od onih problematičnih pitanja na osnovu kojih se procjenjivala i naša spremnost za pridruživanje , ali i stupanj demokratičnosti društva. I koliko god se činilo kako će europski pravni mehanizmi, popraviti situaciju, ali i u određenom smislu regulirati manjinski nacionalnizam koji je oduvijek bio i jest dio hrvatskog folklora, baš i nije tako, jer položaj i pravo pripadnika nacionalnih manjina, gotovo da se i nije promijenio ulaskom hrvatske u europsku obitelj.Kako bi se osiguralo načelo vladavine prava, ali i radi osiguravanja jednakosti svih građana Unije, Europska je komisija kroz niz prava i zakona kreirala jasnu antidiskriminacijsku politiku, ali i mjere koje se odnose na zaštitu kulturne i jezične raznolikosti.Među tim mjerama najznačajnija je direktiva o rasnoj jednakosti koja europske državljanje štiti od diskriminacije na osnovu rase i etničkog porijekla, kao i direktiva o jednakosti pri zapošljavanju koja štiti od diskriminacije na osnovu vjerskog uvjerenja, vjeroispovijesti, dobi,te seksualne orijentacije.Sve zemlje članice dužne su ove direktive unijeti u nacionalno zakonodavstvo.

 

Ipak, strasti se. čini se, nisu smirile ni ulaskom Hrvatske u Eu, niti 20-ak godina koliko je prošlo od rata, a novi val političke desnice, ekonomska i izbjeglička kriza, samo potenciraju homfobiju, kako na razini Europske unije, tako i u Hrvatskoj. I mada ratna zbivanja na području regije nikako nisu niti smiju biti alibi za homofobiju, potpomognuta neobjektivnim medijskim izvještavanjem, s vremenom su kreirala i javno mnijenje, pa tako i stavove većine o pripadnicima manjina.Istovremeno,što je i paradoklaslno, a slažu se s tim i pripadnici nacionalnih manjina i ustavni stručnjaci, naš je zakon o zaštiti manjinskih prava daleko superiorniji od brojnih drugih sličnih europskih zakona. Praksa je ono gdje stvar zakazuje, a osim na terenu,zakon o pravima nacionalnih manjina nije zaživio niti s ostatkom društva, i na snazi je vrijednosni stav prema kojemu su svi oni drugi i drugačiji-uglavnom neprijatelji.Ne tako davne,mučne scene iz Vukovara u kojima prosvjednici uklanjaju table s dvojezičnim natpisima pokrenule su novi val homfobije i dirksiminacije prema pripadnicima srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Bio je to samo uvod u sve ono čemu smo kasnije svjedočili.I sasvim je jasno kako problem nije isljučivo u srpskoj manjini, niti možda u ćiriličnom pismu. Problem predstavlja činjenica da su ratne rane za mnoge u ovoj zemlji još uvijek sviježe,iako ni rat nije isključivi i jedini uzrok homofobiji. Tu je, potom, složit će se i stručnjaci, naša demokratska podkapacitiranost, nedovoljno građansko obrazovanje ,do kraja neosviještena uloga civilnog sektora kao korektiva društvenih anomalija, ali i činjenica kako je u Hrvatskoj na snazi manjinski nacionalizam koji su u zadnje vrijeme opasno potencirale i vladajuće elite.I mada bi neke stvari do sada trebaale već biti i samorazumljive, očito nisu. Za one koji ne razumiju zašto je važno da manjine imaju svoja prava ponekad više nije dovoljno objašnjenje da su zakazali političari.

 

Osim iznimnog bogatstva kojim, vlastitom tradicijom, običajima i jezikom, obogaćuju zemlju u kojoj žive, učeći pripadnike matičnog naroda toleranciji  i uvažavanju različitosti, brojnost  nacionalnih manjina, odnosno multietničnost predstavlja i pozitivni socijalni kapital čitavog društva. Na žalost, čini se kako toga još uvijek nismo svjesni, ali i kako i pored iznimno kvalitetnih zakona, u 20-ak godina demokracije,niti jedna stranka, bilo lijeva, bilo desna, još uvijek nije  ne samo otvorila manjinska pitanja kao temu od javnog interesa i dijaloga, ili izradila sustavan i temeljit dokument, nego klimu isključivosti i dodatno zaoštrava. Hoće li se situacija morati mijenjati pod međunarodnim pritiscima, hoće li opći stav većine promijeniti nova vlada koja je upravo dogovor s predstavnicima manjina označila kao iznimno pozitivan korak ili će stvari, kad, tad, jednom,tijekom mandata, mijenjati predsjednica koja je, prilikom preuzimanja dužnosti jasno izjavila kako su pripadnici nacionalnih manjina naše najveće, tek ćemo vidjeti… jer, i 25 godina nakon rata, problema je još uvijek jako puno…

Smetnja ili bogatstvo?

I mada legitimni građani države, pripadnici nacionalnih manjina i dalje su, uglavnom,

u istoj toj državi-građani drugog reda. Ispravan stav političkih elita koji bi ih predstavio

kao istinsko bogatstvo zemlje, da je prave političke volje,u određenoj bi mjeri popravio i opći stav većine. Osim toga, značajnu i veliku ulogu trebaju i morali bi odigrati i mediji. Jer, upravo oni u velikoj mjeri, na ovaj ili onaj način,  stvaraju sliku o nacionalnim manjinama. Samo je tako,promoviranjem multikulturalizma i tolerancije, poštivajući ljudska prava i prava nacionalnih manjina, moguće procijeniti koliko smo kao društvo evoluirali. Tek će tada manjine možda postati glasnije, a većina spremnija na uvažavanje različitosti. Uostalom, samo se afirmacijom višeglasja nasuprot dominantnom jednoumlju, može graditi društvo jednakosti i međusobne tolerancije.

Facebook