Gaudeamus musicum

Priča treća ili „Honey i konow, I know, I know times are changing

Prince Roger Nelson

 

Ova će priča biti daleko manje osobna, daleko manje intimna, iz čisto prozaičnog razloga…jer, koliko god kao umjetnik i glazbenik to zaslužio, njegovom sam djelu pristupala na puno manje osoban način.

Ipak, glazbeno 20.stoljeće izgledalo bi značajno drugačije bez njega i njegovog revolucionarnog „zvuka Mineapolisa“, zbog čega će i godine koje nas tek čekaju, zvučati puno manje romantično. Osim toga, ukoliko ste se u ludim '80-ima imalo zanimali za i pratili svjetsku glazbenu scenu, teško da vam je on uspio promaknuti, osobito  govorimo li o 1984. ( njegovoj, a ne onoj Orwellovoj), i nezaboravnoj „purpurnoj kiši““. Ustvari, moža je upravo ta čarobno nevina, a opet čarobno snažna balada, jedna od najljepših ikada, najviše obilježila njegov život i karijeru?  Kako god, upravo su spomenute 80-te i nešto kasnije 90-te bile se dva glavna desetljeća njegove potpune i neupitne vladavine, vrijeme koje su obilježili brojni, različiti, i ne uvijek potpuno svaćeni, pothvati poput mijenjanja imena u simbol kojeg nitko nije mogao izgovoriti (zbog čega su ga mnogi oslovljavali s 'glazbenik nekada poznat kao Prince') ili snimanja albuma ("The Black Album") koji je zbog kontroverznosti zabranjen i izdan tek nekoliko godina kasnije.Sve to je PRINCE ROGER NELSON,danas jedan od najpopularanijih i najutjecajanijih glazbenika ali i jedan od onih velikih čiji je odlazak obilježio godinu s kojom se pozdravljamo. Riječ je o iznimno kreativnom i pomalo revolucionarnom glazbeniku ( nije slučajno da se upravo tako zvao i princeov prateći bend) čijim su sasvim posenim stilom dominirali popR&Bfunk i soul, s primjesama drugih stilova (novi valrockbluesjazz i hip-hop), iako je u svijet nota i harmonija ušao kroz industrial zvuk, . uz sintisajzerske rifove i trube. Uz atmosferičnu „Purple rain“, melodiju koja se redovito nalazi na svim najboljim kompilacijama glazbenog 20.stoljeća, umjetnik znan kao Prince iza sebe je ostavio više od tisuću pjesama, što vlastitih, što napisanih za druge glazbenike. I možda je upravo to bila jedna od njegovih najvećih vještina, jer Prince je pisao, skladao i producirao potpuno samostalno, svirajući uz to i većinu instrumenata.

 

Uz činjenicu da je na velikoj većini svojih pjesmama zvučao onako kako ga volimo- bahato, umišljeno, ušminkano, prepotentno, s primjetnom dozom humora i elegancije.Jedan je to i od razloga zbog čega je svijet Prince nazivao sinom velikog Slya Stewarta, šefa proslavljenih Sly and The Family Stone, benda koji je ostavio mnogo veći utjecaj nego li što se o tome piše ili zna (Red Hot Chili Peppers, The Beach Boys, Tina Turner, pa i Michael Jackson). Jer, baš kao i njegov 'sin' Prince, i spomenuti se Sly volio poput djeteta igrati u studiju, povezujući uz put, različite zvukove s crnačkim muzičkim nasljeđem, pretvrajaući magijski moćnu smjesu u zarazne plesne komade. I Sly je poput Princea, imao 'bube u glavi' , iako primjetna ekcentričnost Princa nikada nije spriječavala u produktivnosti, ali i iznimno visokom umjetničkom dojmu, zbog čega ste najpoznatijeg, uvjetno rečeno, lošeg dečka američog funka i soula ,mogli  ili voljeti ili ne, ili pratiti ili  onako uz put čuti i poslušati. Sredine nije bilo. Važno je tek jedno-Prince je pisao, svirao i snimao kao od šale, dodajući melodijama sjajnu, posebno finu produkciju, ušminkanu i nalafranu  sa svim i svačim, prepunu zvučnih ukrasa poput onih na novogodišnjem boru.

Živjeći apsolutno, beskompromisno i do kraja svoju vlastitu, ali i umjetnost uopće, Prince je iskušao sve- i uspjehe i padove i zvjezdane visine i sumorne nizine, i glazbu i glumu, u kojoj je prošao kao nitko drugi na ovom svijetu - jer nitko drugi jednostavno nije mogao glumiti tako loše poput njega, Ipak, do samog je kraja funky žestoko furao vlastiti film, ulazeći u legendu i zbog sasvim autentičnih, sasvim svojih, pomalo bizarnih, ali opet toliko Prinčevskih ljubičastih epizoda. Stoga nije ni čudno da se samo par sati nakon njegove smrti, iznad princeovog imanja pojavila duga..

AEM-logo-banner