Gaudeamus musicum

Četvorica ( manje ili više) većih od života, većih od glazbe

Priča prva ili „ Ne razmišljam o sebi čak ni kao o piscu, pjevaču, niti ma o čemu sličnom. Biti čovjek je mnogo viši poziv.”

LEONARD COHEN, sjećanja….

…Sada se od tebe opraštam, ne znam kada ću se vratiti.Sutra nas premještaju u onaj toranj novi, ali  javljat ću ti se ja, dušo, još dugo nakon što me ne bude,Govorit ću ti riječi slatke,S prozora na Kuli od pjesama...pjevao je tako u svom čuvenom „Tornju pjesama“ jedan od najvećih, legenda o kojoj je, dok je bio živ, bilo teško suditi suzdržano. Ili suditi uopće. Jer, bio je toliko dirljiv, toliko pun života, pun emocije, pun stiha, čak i onda kada se prirodnim tokom bližio njegovom kraju. Na sličan je način i otišao. Izmiren sa samim sobom i sa svijetom. Utaženih gladi, zaliječenih rana, izlječenih strahova, ispunjenih snova, pronađenih nada.S pjesmom i šeširom koji je znao nositi kao malo tko drugi. Ostavljajući svijet i prostore glazbe i poezije daleko siromašnijima i tužnijima. 

Bio je šarmer i boem, umjetnik i zvijer, jedan od posljednjih džentlemena sa stilom,. Veličanstveni storyteller, jedna od najvećih amorovih lučonoša otkad je balada i pop kulture. Glazbenik je to čijem je moćnom šaptalačkom baritonu, poetskim i proznim momentima u kojima se ostavlja mjesta suzama jednako kao i smijehu, bojanju ljubavi smeđim, sivim, ponekad i apokaliptičnim tonovima, kraju i početku, tami i svjetlu, bilo teško odoljeti. Jer, nitko poput njega nije znao tako moćno i tako toplo, tako zagonetno i tako sjetno, govoriti o skicama iz života muškarca sa ženom i muškarca bez žene, poetskim i proznim trenucima u kojima se ostavlja mjesta suzama jednako kao i smijehu, stihovima koji su ljuva bojali  smeđim, sivim, ponekad i apokaliptičnim tonovima, otrkivajući nam tamu i kraj, bolni blues, ali i čarobnu neuhvatljivu sreću… Nitko kao on…Jer, samo je njegovo sivilo bilo u bojama. Sve je vidio, sve isprobao, sve doživio. I dno i visine. I pakao i raj. I brutalne poraze i veličanstvene pobjede. I ništa ljudsko mu nije bilo strano, jer baš sve je moglo stati u stih…A, veliki je život bio. I turbulentan, i strašan i predivan, baš kao i karijera duga skoro pola stoljeća.. . karijera Ciničnog starog mudraca koji nam je tijekom dugih desetlječa  ispričao  toliko mogo lijepih slika o ljubavi, njenim počecima, trajanju i kraju. I baš svaka je faza ponudila ponešto  veličanstveno. I svi oni koji to nisu čuli, nisu osjetili, čini se kao da nisu ni živjeli, ili su, tek, uzaludno tratili svoje vrijeme i svoje osjećaje. Svi ostali, a bilo ih je diljem planete, čim bi začuli prvi šapat,  znali su sve. I zašto suze, a zašto smijeh, zašto rastanak i zašto sukob. Jer, otkriti i upoznati njega, ali i učiti o glazbi posredstvom njegovih stihova, bilo je veličanstveno i nezamjenjivo iskustvo.

Stoga je i godina u kojoj je otišao jedna od onih koja će svoje mjesto pronaći u povijesti. Baš poput njega. Jer, otišao je gospodin pjesnik. Šarmer s pokrićem, svjedok vremena, muškarac brutalnih strasti, nevještih dodira, zlurade ljubomore, ljubavnik i filozof..Boem i mudrac…Najveći. Do nekog novog susreta, i novog stiha, sretan put, mr.Cohen… Hvala na lekciji iz emocija, na svakoj suzi i svakom snu…. Bilo je divno družiti se s vama.

AEM-logo-banner