Nešto jednostavno

Može li satira biti vid političkog djelovanja?

Satira jest, kako navodi Zavod za leksikografiju Miroslav Krleža, književno djelo u kojem se napada pojedinac ili zajednica, kakva mana, karakterna osobina, uvjerenje i sl.

Predmet napada podvrgava se ismijavanju, ironiziranju, osudi i prijeziru, bilo da je riječ o pojedincu bilo o kolektivu.

 

Prisutna je od antičkih vremena, a svoje uporište u Hrvatskoj nalazi još u 14. stoljeću pjesmom „Svit se konča“, prvom opjevanom, umjetnički ekstravagantnom nezadovoljštinom naroda, usmjerenu prema svećenstvu. Čak su i naši krajevi poznati po ovom književnom obliku. Naravno, radi se o Relkoviću i njegovom Satiru u kojemu izruguje slavonskog čovjeka i njegovu nezainteresiranost za mjesto stanovanja. Satir je ujedno i prvo djelo hrvatske književnosti koje se bavi svjetovnom tematikom.

No, ono o čemu želim reći nešto više je satira izvan okvira lirike i epike, satira diskurzivnih književnih oblika te medija.

Pisana riječ kao oblik umjetničkog stvaranja je manje prisutna nego prije, no usprkos uvriježenom mišljenju kako nitko ne čita ona je i dalje tu, samo transformirana i disperzirana u razne druge oblike, ponajviše novinarstvo. Novinarstvo ima tu prednost jer smije probiti 4. zid i otvoreno koristiti verbalnost kao vid svojeg izražavanja bez potrebe stvaranja raznih tipoloških preinaka.

Najpoznatiji predstavnici satire u Hrvatskoj su News Bar te emisija Prime Time koju vode dva najpoznatija hrvatska satiričara, Domagoj Zovak i Borna Sor (News Bar i Prime Time su se razišli prije gotovo godinu dana te je emisija prešla na N1 televiziju). Njih dvojica čak su vodili i emisiju Montirani proces na HTV-u koja je naravno ukinuta te je izazvala brojne negativne reakcije zbog zapravo ne slobode govora.

„Moram pogledati sedam dnevnika po 45 minuta da bih napravio Prime Time i čovjek jednostavno ne može stalno biti koncentriran tako da mu nešto promakne, ali nekad postoje trenutci poput tog kojeg si spomenuo, kad slušaš taj dnevnik i ne vjeruješ što slušaš.“

INTERVJU TJEDNA: Domagoj Zovak – jedini način da budeš dobar, osrednji, čak i loš novinar je da budeš junkie

Pitanje koje želim istaći je: Može li satira kao oblik stvaranja biti političko djelovanje?

Krenuo bih prvo s odgovorom koji je, barem prema osobnom moralno-političkom kompasu, da.

Za uspješno bavljenje satirom potrebna je poprilična educiranost o politici, kako o teorijskim oblicima iste, tako i o aktualnosti političke scene. Zapravo, pronalasku banalnosti u njoj i ukazivanju problematiku javnosti. Ovakav oblik izražavanja je odlična, čak i nekorektna opozicija svima. Banaliziranje i podrugivanje koje se ne može čuti niti u političkim nadmetanjima, koliko god ona bila prljava, zbog nekorektnosti te je baš zbog toga potrebna društvu. Ako zakonodavac ima mogućnosti raditi nekorektnosti, štoviše ispravljati i podložiti zakon sebi da ostane u okviru istog, zašto bi javnost ostala uskraćena mijenjati pojam korektnosti? Ne spominjem i opoziciju u prethodnoj rečenici jer koalicijski dvostranački sustav ne poznaje taj pojam kao dio svojeg vokabulara.

Kontraargument satire bi bio izrazita negativnost te kritičnost prema politici, odnosno njezinim dužnosnicima, često satiričari znaju pretjerati s napadima te već polako prelaziti u grotesku. Jednostavno dogodi se zaborav o tome kako sve odluke ne leže na pojedincu, već i na samom stranačkom sustavu, ali i možda neiskustvo o samim proceduralnim aktivnostima koje mogu, nažalost, spriječiti obavljanje moralno ispravnijih akcija. Nije sve jednostavno kako bi indukcija nalagala.

Teško je zapravo istaknuti granice humora, satire, groteske, običnih satiričnih komentara te nije svaki vid satiričkog teksta političko djelovanje. Taj pojam političkog djelovanja treba stvarno nategnuti i uzeti u obzir samo onaj aspekt utjecaja na javno mijenje.

U svijetu najpoznatiji primjer satire koji je ponajviše uzrokovanom upravo zbog političkog djelovanja jest napad na redakciju francuskog satiričnog magazina „Charlie Hebdo“. Tog 7. siječnja 2015. u njihovu redakciju upadaju 2 brata kojima je zasmetalo njihovo „izrugivanje“ islama i cijelog fundamentalističkog pokreta te su odluči taj problem riješiti ubojstvom 12 te ranjavanjem 11 ljudi.

Nažalost ovakvi incidenti potaknuti satiričnim časopisom potiču i produbljuju vjersku i nacionalnu netrepeljivost u društvu, u europskom društvu kao cjelini koja brojnim migracijama i populacijskim trendovima mijenja svoju strukturu stanovništva. Stoga bi se uistinu dalo zaključiti kako satira može biti vid političkog djelovanja, njezine posljedice imaju priliku postati veće od nje same.

AEM logo banner