Obećana zemlja- Irska?

Tada djevojka koja je tek krenula u život, kad je recesija zahvatila našu zemlju i mnogi obrtnici su propali i zatvarali svoje obrte, kada su dugovi njihovih kredita podignuti upravo zbog tih obrta postajali preteški, naša Ana Maroš iz susjednih nam Okučana, napustila je svoju majku i sestre i otisnula se u strane zemlje u potrazi za poslom.

Uvijek je uspjevala, ali to sve je jako težak put jer je uvijek bila jako daleko od svog doma i hrabar put u isto vrijeme. Nakon mnogih stranih zemalja, zadnjih četiri godine je u Irskoj, a mi smo ju upitali koliko je Irska ,,obećana zemlja'' jer smo svjedoci ponovnog raseljavanja Lijepe naše.

NGB: Lijep pozdrav ispred portala NG-Buntovnici, krenut ćemo od samog početka, najbolje.

Lijep pozdrav i Vama! Tako je... od početka...

NGB: Reci nam kako i zbog čega si se odluučila baš ići u Irsku? Kada?

U Irsku sam odlučila otići 2016. Tada sam bila u UK i radila kao njegovateljica, ali kako vrata za radnike iz Hrvatske nisu bila potpuno otvorena i trebala je radna dozvola tada, odlučila sam se za Irsku zbog engleskog govornog područja i minimalne papirologije. Takđer tada sam stupila u brak i budući da mi je suprug iz Srbije bilo je lakše iz UK se odseliti u Irsku i zatražiti spajanje porodice nego to isto učiniti u UK.

NGB: Možeš li nam malo objasniti što te ondje dočekalo, kakva situacija kad je administracija u pitanju?

U Irsku sam došla na dogovoreni posao za jednu kompaniju koja ima nekoliko domova za stare i nemoćne diljem Irske. Ljudi u Irskoj su vrlo ljubazni i prijateljski nastrojeni. Ja u ove 4 godine života u Irskoj sa Ircima nikad nikakve nesuglasice nisam imala. Mnogi ljud imaju i suprotna mišljenja, ali vijek moraš biti svijestan da si u tudjoj zemlji i truditi se da poštuješ zemlju koja te hrani.

Administracija za dolazak u Irsku je ,po meni, minimalna jer sam došla na već dogovoren posao tako da su me mnogi teški trenutci zaobisli. Ljudima kad dolaze ovamo bez unaprijed dogovorenog posla je ipak malo teže.

NGB: Koliko je bilo teško pronaći posao tada u Irskoj?

U toj zemlji je vrlo lako pronaći posao ako je Engleski jezik elokventan i ako osoba nije izbirljiva. Sada nakon ove pandemije mislim da nece biti baš kao prije, ali vjerujem da će Irska zapošljavati daleko više nego zemlje Balkana.

Iz moga iskustva, a i iskustva mojih prijatelja i poznanika, znam da se posao može naći u nekoliko dana, ali morate zaboraviti diplomu i struku; to se traži usput dok se radi bilo kakav posao koji vam omogućuje plaćanje računa i boravak u Irskoj.

NGB: Na kakve prepreke si naišla kad je zapošljavanje u pitanju ili pogodnosti s obzirom da si strankinja?

Za mene prepreka nije bilo. Napredovala sam na svom poslu, plaća je srazmjerno k tome rastla kao i moje obaveze i odgovornosti. Iz mog iskustva niti sam imala pogodnosti niti prepreka jer sam stranac. Kompanija za koju sam tada radila u Dublinu su vidjeli u meni potencijal,diplomu i znanje i iako nisam Irkinja ponudili su mi bolju poziciju. Irci jako cijene kvalificirane ljude koji rade svoj posao profesionalno i još k tome ako su voljani učiti i školovati se mogu napredovati vrlo brzo.

NGB: Postoje li razlike u poslodavcima i koje su najočitije, dobre i loše ako ih ima?

Razlike su ogromne, bas kao i u radnicima. Državne firme su naravno najsigurnije, što ne znači da su najbolje plaćene. Privatni sektor je baš šarolik. Uglavnom postoje poslodavci koji daju mnoge pogodnosti kao što su plaćeno bolovanje, porodiljni, zdravstveno osiguranje ili troškovi, putovanje na posao pa čak ponekad i smiještaj, a sa druge strane imamo one poslodavce koji to ne rade jer nijednog privatnika država ne obvezuje na takve stvari. Poslodavac je dužan plaćati doprinose i isplaćivati plaće. U slučaju da poslodavac ne isplaćuje bolovanje, tad to preuzima država jer se njoj plaća porez.

NGB: Jesi li možda osjetila val migracija iz Hrvatske kad je krenuo?

Ja sam u Irskoj samo četiri godine pa to baš nisam osjetila jer je jako puno ljudi iz Hrvatske vec bilo migriralo, ali definitivno jako puno ljudi iz Hrvatske se sa obiteljima se doselilo u Irsku, što je zanimljivo jer selidba cijele obitelji je vrlo velika stvar.

Ali kad si svjestan da te tamo negdje čeka bolji život i da ćes svojoj djeci moći priuštiti bolje i lagodnije odrastanje, jednostavno kreneš.

NGB: Možeš li nam reći kako ti se čini zdravstveni sustav Irske u odnosu na hrvatski?

Irski zdravstveni sustav je jedan od najlošijih u Europi. Zašto je to tako , ne znam. Doktori i specijalisti su jako skupi i jako nedostupni. Ja sa zdravstvenim sustavom i režimom nisam nikako zadovoljna kao ni sa strućnosti doktora i medicinskog osoblja u globalu. To je jedna velika stavka koja nedostaje u jednoj dosta uredenoj državi, ali tako je.

Moja obitelj još uvijek vjeruje našim doktorima pa tako kad dolazimo na godišnji uvijek gledamo da odradimo po neku kontrolu, zubara, ginekologa, oftamologa pa i pedijatra.

NGB: Kakva situacija je sa školama, vrtićima, tečajevima u Irskoj u odnosu na situaciju u Hrvatskoj?

Vrtići i škole su stvarno uređeni jako dobro. Učnik je mnogo rasterećeniji, a puno više obrazovan u općoj kulturi.

Vrtići nisu obavezni, naravno. Dijete je obavezno krenuti u predškolsko sa 4 godine kako bi sa 5 godina krenulo u školu. Jako rano, rekli bismo mi, ali kod njih školstvo se ne sastoji od toga da učitelj ispredaje i to je to, nego se sastoji od aktivne nastave što je zapravo puno lakše za učenika,a i puno efikasnije.

U Irskoj su prije desetak godina krenuli i sa inkluzivnom nastavom, što znači da je po zakonu svako dijete s teškoćama u razvoju ili invaliditetom dobrodošlo u normalnu školu u učionicu sa svojim vršnjacima koji su zdrava djeca.

To je jako lijepo za vidjeti. Dijete koje ima 6 godina razumije da njena prijateljica iz razreda treba više vremena za izvršiti zadatak i da treba pomoć tete koja ih čuva u razredu, bez iakavog sprdanja i ismijavanja. Također učenici koji imaju bilo kakve poteskoće u razvoju i inteligenciji kao što je autizam, ADHD , Asperger, Daunow sindrom, Spina bifida, disleksija i razne druge bolesti mogu aplicirati za svog osobnog asistenta u nastavi.

Tečajevi se jako lako mogu završiti , ovisno od toga kojeg želite, trajanje je od 3 mjeseca pa do 2 godine. Ali sa tim tečajem vi dobijate cijelo zanimanje zapravo.

NGB: Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske?

Moja obitelj (majka i sestra), nekoliko dobrih prijatelja i mjesta za koja me vežu neke uspomene. Lanci trgovina vrlo dobro prate migracije stanovnistva , pa su se potrudili da nam ništa ne nedostaje što se tiče kuhinje, a potrudili su se i naši ljudi koji marljivo prave naše delicije i prodaju ih po povoljnim cijenam. Ponekad se sjetiš sa čežnjom svoga kraja, mojih malih Okučana, ali tako je to bilo i kad sam živjela u Zagrebu. Uvijek ti nedostaje ono gdje nisi i onaj kojeg nemaš uz sebe. Tokom zadnjih desetak godina ni Okučani više nisu kao prije, dosta je mojih prijatelja otišlo u inozemstvo ili na druge krajeve Hrvatske tako da bi nedostajali svakako.

NGB: Bila si u mnogim zemljama prije Irske, gdje ti je bilo najjednostavnije živjeti?

Bila jesam u mnogim zemljama, ali u Irsku sam došla da stvorim obitelj, tako da odmah otpada ono da je najjednostavnije, ali je najispunjenije. Prije Irske jako mi se je svidjela Nizozemska, još uvijek to stoji da je Nizozemska jako dobra zemlja za život, ali isto tako za mene i moju porodicu je veliki problem jezik, jako je težak i nemoguće je dobiti posao u mojoj struci ako ga ne znaš tečno. Živjela sam i u susjednoj Srbiji, u Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, posjetila sam dosta zemalja u Europi , pa malo i izvan nje, ali eto Irska se nametnula.

NGB: I za kraj, zašto baš Irska?

Prvi i osnovni razlog je Englesko govorno područje. Engleski mi je blizak jer sam ga učila u osnovnoj i srednjoj školi, koristila sam ga aktivno u Nizozemskoj, a i u Srbiji jer sam radila sa djecom iz Poljske i Amerike pa nam je Engleski jezik bio jezik sporazumijevanja.

Drugi razlog je taj što medicinske sestre i svi medicinski djelatnici imaju razne mogućnosti u Irskoj i lijepo su plaćeni ti poslovi.

Irska je prelijepa zemlja, puna zelenila i povijesti, a Irci su otvoren i druželjubiv narod.

Sada kad pogledam unazad deset godina vidim da sam donjela dobre odluke za budućih 10 godina, a mozda i duži period.

NGB: Hvala

Hvala Vama na interesu za ljude iz našeg kraja. Lijepo je znati da nisi zaboravljen i da ima ljudi kojima će biti korisno saznati kako živimo i što radimo mi koji nismo više na našim područjima.

Veliki pozdrav cijelom mom rodnom kraju.

AEM logo banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner