Otišla je čuvarica prirode

Djurdjica Golovrski

Umorna i iscrpljena od teške bolesti 13. veljače 2015. godine svoju obitelj, prijatelje i nas kolege s kojima je dijelila čari i brige učiteljskog poziva napustila je naša draga kolegica Đurđica Golovrški.

Đurđica je rođena 4.studenog 1948. godine u Garešnici u obitelji Pajnić. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom mjestu. Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu  1969. završila je studij biologije i domaćinstva. Nekoliko je mjeseci radila u osnovnoj školi u Ogulinu, a u školskoj 1969./1970. postala je član kolektiva Osnovne škole "Mato Lovrak" (Milan Tomić Slobodan) u kojoj je dugi niz godina predavala Prirodu, Biologiju i Domaćinstvo. Skromna, ozbiljna, predana poslu i svom učiteljskom zvanju, brojnim je generacijama učenika ove škole nastojala prenijeti ljubav prema životu i  prirodi, ali i učila ih tome kako u sebi potaknuti kreativnost, a ono naučeno primjenjivati u svakodnevnom životu.  

Trag njezinog rada bili su i školski hodnici ispunjeni cvijećem, brojne cvjetne gredice i posađene biljke u okolišu škole. Potpunu predanost poslu dokazala je i kao dugogodišnji voditelj i mentor skupine Mladih biologa. Dvadeset puta zaredom njezini su učenici sudjelovali na državnom natjecanju iz biologije u kategoriji istraživačkih radova! A proučavali su: solitarne pčele, stradanja ježeva, žabe u zavičaju, korisne kukce uholaže, onečićenost Šumetlice i Rešetarice, pretilost kod djece, karijes, antiseptike iz ljekarne i bakinog vrta, utjecaj kore banane u klijanju i rast biljaka, steviju, gubare, grejp, stres u školi, svojstva margarina koji je samo korak do plastike,… Teme i radnje su uvijek bile zapažene i nagrađivane, a učenike s kojima je radila vjerojatno je  „zarazila“ znanošću pa su danas ugledni liječnici, psiholozi, stomatolozi,…

Školske je hodnike napustila 2011. godine. Bolovala je tri i pol godine u krugu svojih najmilijih. Nije uspjela dočekati proljeće, svoje najdraže godišnje doba. Ostaje u najtoplijim sjećanjima svoje obitelji, lijepim uspomenama svojim prijateljima, a svojim radnim kolegama i brojnim generacijama učenika dio je sjećanja na najljepše đačko doba.

„Zbogom, čuvarice prirode,
Svega što živi, raste i diše.“