All we need is love ili sretni vam blagdani!

cestitka11 1

Što ćemo pamtiti i čega se, zapravo, vrijedi sjećati iz putovanja dugog 365 dana?

Nisam sigurna kako je itko upoznat s genezom ovog običaja, ali niti da su se time posebno studiozno bavili povjesničari. Ipak, običaj je tu, prisutan stoljećima i jedinstven svima nama koji dijelimo zajednički planet, toliko kozmički geografsko-klimatski idealan, a opet toliko okrutan i bestijalan, toliko blizu, a toliko daleko od Sunca. I dođe nam nešto poput završnog obračuna, onog kartaškog podvlačenje refe, sumiranja dobrog i  lošeg, ali i kao sjajan šalabahter za grandiozne planove koji će, tek uslijediti, planove koje svi, toliko silno volimo slagati, iako već u startu znamo i kako će već tamo negdje drugog, eventualno trećeg,  (ukoliko smo malo jačeg karaktera i volje) zauvijek pasti u vodu. A, riječ je o svojevrsnoj godišnjoj inventuri, prilici da na papiru ili onako mentalno, rezimiramo godinu gospodnju 2015., vidimo gdje smo griješili, a gdje i kada povukli dobre poteze, ne bi li, tako, pametniji i organiziraniji, kad već nema specijalizirane škole života ( doduše, i k nama je, čini mi se, stigao američki trend rentanja life coach-eva, ali hajd ti budi pametan pa u ovakvoj zemlji u kojoj će pojam sigurnosti vrlo skoro zauvijek iščeznuti iz riječnika,  smisli i naplati i jedan vrijedan i koristan savjet na temu kako živjeti bolje i drugačije?!), doživjeli, a pogotovo pre-živjeli ovu koja nam kuca na vrata. I nek smo je dočekali i nek smo zdravi i veseli i neka još njih, kakve god bile, jer dok je njih i naše spremnosti za rekapitulacijom, bit će i nas. I hajmo popit;jednu u to ime. A, to je valjda jedino važno. ( ili, možda i nije, ali toliko se dugo u to uvjeravamo, pa je laž, naš osobni, intimni spin, lagano postao truth and nothing but....) Jer, tražiti nešto drugo od života, nešto puno više od pukog preživljavanja , odavno smo prestali. I tko je zapravo vidio tako se bahatiti i istovremeno živjeti na ovim prostorima? I bili mi spremni ili ne, ispraćali je u sreći ili tuzi, okupljeni oko prenatrpanog blagdanskog stola ( jer, nema da fali za Božić, ili da ima manje nego je u komšije, tko je to vidio?!), ili se za božićni ručak „ogrebli“ u pučkim kuhinjama, gazivši još jednom vlastito dostojanstvo i ljudskost, ona je stigla svom kraju, bezobzirno otrgnuvši posljednji list u kalendaru okačenom u vratima kuhinjskog elementa, i ponudila nam jedino priliku za još jednu  životnu retrospektivu.I dok Vi, u miru svog doma i harmoniji vlastitih misli, tek razmišljate što bi sve prošlogodišnje valjalo procesuirati i koristiti kao mogući putokaz za bolje i uspješnije putovanje oko sunca narednih 365 dana, mi ćemo to obraditi onako novinarski, uz pomoć sveznajućeg i sve pamtećeg Googla ( ne zaboravivši se, pri tom, upitati kako su to samo radile kolege prije nego li smo zakoračili u beskrajne prostore Interneta, čineći tako mali korak za čovjeka, ali istinski velik za čovječanstvo). Slijedi dakle pregled najvažnijeg, najzanimljivijeg, najbizarnijeg, najzvjezdanijeg , najtragičnijeg, najuspješnijeg, ma svega onoga važnoga što je obilježilo 15.tu godinu 21.stoljeća .A, bilo je uistinu i više nego zabavno. I opasno i strašno i medijski zanimljivo i zabrinjavajuće i poražavajuće i uspješno i totalno neuspješno, kao na vrhunskom roller coasteru, ali i aposlutno vrijedno pažnje i dubokog promišljanja o tome kamo globalno, kao svijet i civilizacija, ali i kao još uvijek jedina razumna vrsta u svemiru ( da se razumijemo-ja sam jedna od onih koja je 300 posto, kako bi rekao Karamarko, uvjerena da su svemirska prostranstva prepuna nekih drugih bića i nepoznatih nam rasa, ali, eto, prođe još jedna godina, a oni nam se, bar ne u značajnijem, znanstvenog istraživanja ili eventualnog kontakta vrijednom broju, ne javiše, pa smo, tako i dalje u tom smislu, poput Paleta samog na svijetu ) idemo i kuda, samo, pobogu, mislimo stići? Zbog svega toga, zbog razbibrige i zanimljivostu, ali i zbog toga što smo, kratkog pamćenja kakvog već jesmo, zabavljeni vlastitim svakodnevnim egzistencijalnim problemima, puno toga zaboravili. Evo ga u nastavku, na jednom mjestu, spremnog za prepričavanja, iščitavanja i podsjećanja.I kad smo si već dali u zadatak prikupiti sve novinarski vrijedno, onda ćemo si dozvoliti i krajnju bahatost i neskromnost ( uostalom, kažu kako skromnost, baš i nije neka vrlina?!), pa reći kako je nama, dakle, onima koji su zajedničkim snagama, umom i trudom složili ovaj tekst, apsolutno najznačajniji događaj godine u svakom smislu novi start Unitas web radija, jedinog neprofitnog internet nakladnika u Slavoniji. I baš neka! Jer, osim nas koji smo krenuli ili se vratili s novim elanom i novom, drastično drugačijom vizijom, vratio se i ćaća, dokazujući svima kako će na kraju balade iz čitave priče izići kao pobjednik. A, pobjednica godine zasigurno je i Kolinda, nova hrvatska predsjednica, prva ( nadajmo se, ne i zadnja, iako zapravo ništa ne ide u prilog trendu koji je žena pokrenula) u povijesti hrvatske države. Po prvi puta u ovoj godini najprometnije mjesto u državi posjetili su i Bandinjo i Maminjo, uvjerivši se sada i osobno u komfor ćelija Remetinca, pa, odmah, po tom, kako to već kod nas ide, i izišli na slobodu.Pravo na slobodu govora, uz bonus- napad na službene osobe- ove su godine ozbiljno i do kraja iskoristili i branitelji, živeći svih 360-ak dana u šatoru  postavljenom u zagrebačkoj Savskoj ulici, zbunjujući naciju oko svojih zahtjeva.Priroda nam je i ove godine odlučila vratiti sav nemar poslavši katasrofalne poplave Karlovcu i zastrašujuće požare Pelješcu, a poruku nam je svakodnevno, svih 365 dana slala i ekonomija, ista ona zbog koje nam je eegzistencija na rubu, ona zbog koje je stravičan broj stanovnika u najboljoj i najpotentnijoj dobi, zauvijek napustio Hrvatsku.( a bit će ih čini se sve više). Manje tragična, a više komična ove godine bila politička scena, koja je, za čudo, nakon 25 godina istih faca, prema onoj „sjaši Kurta da uzjaši Murta“, ponudila nekoliko novih lica i grupacija, u obliku Oraha koji, zapravo, nije stigao postati  niti plod, Živog zida i Mosta.Od globalnih, svjetskih događaja zasigurno su najpotresniji teeroristički napadi na Pariz, izbjeglička kriza do sada neviđenih razmjera.,bankrot Grčke, povijesni političko diplomatski susret Amerike i Kube, prvi nakon pola stoljeća, kao i svakodnevni inspirirajući javni nastupi Pape Franje, čini se, i o tome nema raspravljanja, svima najomiljenijeg stanovnika planeta Zemlja.I dok smo u godini koju ispraćamo, politički polako, ali sigurno napravili još jedan korak ka dnu, okružujući se žicama u strahu od neprijatelja i islamske opasnosti, dovodeći u pitanje opstojnost demokracije i jedinstvo Europske unije, ali i pojmove poput tolerancije, multietničnosti i uvažavanja različitosti, godina 2015. za znanost i znanstvenike bila je godina uspjeha.Nakon 9 godina putovanja i prijeđenih 4,8 milijardi kilometara, Nasina je letjelica proletjela kraj Plutona, Kinezi su uspješno genetski modificirali ljudski embrij, te, tako i službeno najavili moralno opaku mogućnost stvaranja dizajnirane djece. Obzirom na činjenicu kojom brzinom uništavamo zemlju, vrlo će nam brzo zatrebati novi planet. A, jedan takav, najsličniji ovom na kojemu živimo, pod nazivom Kepler 452 b otkriven je upravo u 2015.godini. Planet je to udaljen od Zemlje 1400 svjetlosnih godina, 1,5 puta veći, s dvostruko većom gravitacijom, star nekih sitnih 6 milijardi godina.Uz novi planet, u Johanesburgu je otkrivena  nova, do sada nepoznata vrsta hominida starih oko 3 milijuna godina, visokih oko 150 cm, teških 45 kilograma, s mozgom veličine naranče, dugim nogama čovjekolikih stopala i rukama prilagođenim za penjanje po drveću. Posebno značajna   zanimljivost je i činjenica kako je u znanstvenom timu zaslužnom za ovaj izum i jedna Hrvatica.I mada nam politike i klime baš i nisu išle na ruku, a dnevnici su nas, iz dana u dan, samo ljutili i tjerali da još jedno promislimo o dizanju sidra, celebritiji i senzacionalnističke teme su se pobrinuli da se, pored svog svog jada, ipak, i dobro zabavimo.A osmjeh na lice i vjeru u pravu ljubav vratila nam je Severina, upolovivši u novu bračnu luku, ali i revitalizirajući pojam bratstva i jedinstva, pokazavši nam svima kako se u vrijeme jačanja desnice i dizanja žica, grade mostovi. Za osmjeh od kojega bole trbušni mišići pobrinuo se ovogodišnji Big brother, televizijski šrot nad šrotovima, show koji je okupio nezamislive mentalne kreature iz zemlje zvane region i pokazao nam kako je danas vrlo teško definirati  što je i tko normalan. Zahvaljujući nacionalnoj inačici svjetski popularnog projekta The voice, nakratko smo, zaboravili bijedu i jad s kojima smo okruženi, pa zapjevali, napeto iščekujući pobjednika.U zvjezdanom smislu bila je ovo i godina velikih pobjeda, jer po prvi puta je nacionalni film ušao u igru zvanu Oscar, i jačinom Zvizdana zagrijao srca publike, ali i godina gubitaka, jer otišla su dvojica velikih-pjesnik Sarajeva, srca i sevdaha, pjevač mediteranskog štiha i bosanske duše, sjajni Kemal Monteno, ali i istinski umjetnik riječi, prvi i posljednji šansonjer ovih prostora, pjesnik opće prakse, čovjek otrovnog imena i vrlo često istog takvog pera, veliki Arsen Dedić.I kad smo se već potrudili izdvojiti ono najvažnije, ili bar dio toga, valja spomenuti i  ono čemu svjedočimo posljednjih mjesec i više dana, pa i tu političko parlamentarnu sapunicu kojoj još uvijek ne vidimo kraja, predstaviti kao istinski kuriozitet mlade nam demokracije. Uostalom, ima neke kozmičke pravde u svemu tome koja se, bit će pobrinula, da ili a) nemamo vladu ili b) konačno dobijemo jednu pravu, onakvu za kakvom vapimo već desetljećima. ( mada, slabe vajde od nadanja, čini mi se, i prije ćemo na još jedne izboreI , nađemo li za to potrebnu lovu) I koliko god i jedni i drugi i treći mislili za sebe da su pobjednici, svi su oni, ali i mi s njima, ustvari gubitnici. I to je u svemu, na kraju godine , koju smo, ( i na tome si, iskreno, s dubokim ponosom, čestitajmo) preživjeli, zapravo, ono najtragičnije. Ili, možda i nije? Jer, ako ništa drugo, sad nam se, barem zasigurno, zauvijek i potpuno, ogadila politika. I možda kada ne budemo njome toliko zabavljeni, u Novoj Godini počnemo razmišljati drugačije. I pobrinemo se sami za svjetlo u tunelu. Uostalom, sve je stvar stava i osobne perspektive. I čaša može biti ili polupuna ili poluprazna. Vi odlučujete! A, mi vam, od srca, želimo puno dobrog zdravlja, osobnog zadovoljstva, trenutaka s ljudima koje volite ( jer, na kraju, jedino je to važno)...I da, uvijek pune čaše... Sretna nam svima Nova 2016.!

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner