Spomen ploča pred Domom kulture-simbol trajnog sjećanja na 21. rujan 1991. jedan od najkrvavijih dana za Novu Gradišku u Domovinskom ratu

Oglašavajuću prestanak opasnosti sirene su u 12,52 sati podsjetile na 21. rujna 1991. godine i najkrvaviji novogradiški ratni dan.

Dan kada su zrakoplovi JNA ubili 12 osoba, a 50 osoba teže i lakše ranili. Zvuk sirena bio je, kako je i najavio Vlatko Greiner, koordinator za braniteljske udruge pri gradu Nova Gradiška, ujedno znak za početak dostojanstvenog odavanja počasti i otkrivanje spomen ploče sa imenima poginulih. Spomen ploču je postavio Grad, a otkrili članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja i civila.

Toga 21. rujna 1991. godine poginuli su: Tomo Idžaković, Marinko Bašić, Mikret Kopić, pripadnici Zbora narodne garde iz Zagreba, Domagoj Podkonjak, civil iz Cernika, Dušan Milošević - Narodna zaštita, Marko Tičak iz Nove Gradiške, Željko Lucić iz Seoca, Ivan Labavić iz Bilog Briga, Marko Ružojčić iz Donjeg Lipovca, Ante Stipić iz Gornjih Bogićevaca, Davor Topčić iz Rešetara, Goran Jeftić iz Rešetara, svi pripadnici Zbora narodne garde.

Po intoniranju Lijepe naše i minute šutnje za poginule toga 21. rujna, ali i sve hrvatske kćeri i sinove koji su živote utkali u temelje slobodne i neovisne hrvatske države uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća te molitva.

Učinili su to najprije predstavnici udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja, potom udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH grada NG, predstavnici HVIDRE, a potom brigadir Mirko Jurin, izaslanik Ministra obrane RH Damira Krstičevića i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH generala zbora Mirka Šundova. Počast su odali i predstavnici grada NG,gradonačelnik i saborski zastupnik Vinko Grgić, njegovi zamjenici Ivana Trupina i Borislav Vidošić, dr. Ljepša Rakas Vujčić, predsjednica Gradskog vijeća grada NG, potom župan Brodsko-posavski Danijel Marušić, predstavnici Policijskih postaja Nova i Stara Gradiška, načelnici Marin Marjanović i Miroslav Matić, predstavnici JVP I DVD-a Nova Gradiška, Udruge Specijalne policije ZEBRE, Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata 121. brigade/pukovnije NG, Udruge veterana 3. Gardijske brigade „Kune“ NG, predstavnici udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a, brigadir Josip Mikšić, ratni zapovjednik 121. brigade/pukovnije NG, predstavnici Udruge hrvatskih dragovoljaca i veterana Domovinskog rata grada NG, kao i predstavnici gradskih tvrtki, ustanova i institucija.

Molitvu je potom vodio Marko Derežanin, hrvatski branitelj i pripadnik Udruge veterana 3. Gardijske brigade „Kune“ NG.
Okupljenima su se u ovim vrlo emotivnim, ali i dostojanstvenim i treucima ponosa obratili brigadir Mirko Jurin, izaslanik Ministra obrane Damira Krstičevića i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske generala zbora Mirka Šundova, poto župan Danijel Marušić i novogradiški gradonačelnik i saborski zastupnik Vinko Grgić. 

-Dolazak na ovakvo mjesto, odavanje počasti poginulim hrvatskim braniteljima ponovo nas povezuje i daje smisao onome što danas radimo kako to ne bi bilo samo profesionalno ispunjavanje  obveza, nego stvaranje sposobnosti hrvatskog vojnika da bi mogao spriječiti bilo kakvu mogućnost ovakvih događaja gdje bi eventualni agresor bio u stanju nekažnjeno napasti samo središte jednog hrvatskog grada sa tolikim žrtvama, poginulim i ranjenim. U svoje osobno ime, kao pripadnik Treće gardijske brigade, koji sam bio na ovom ratištu, mogu prenijeti spremnost Ministarstva obrane i Oružanih snaga da ćemo u budućnosti uložiti sve naše snage da izgradimo takve oružane sposobnosti na koje će biti ponosni naši hrvatski branitelji, a na čast našim poginulima koji su nam stvorili priliku da gradimo, u slobodnoj Hrvatskoj domovini, hrvatske oružane snage – rekao je brigadir Mirko Jurin izražavajući sućut obiteljima poginulih branitelja i civila.
– U jezivoj tišini koja nekako najviše odzvanja, prisjetili smo se svih koji su svoje živote utkali u temelje slobodne domovine Hrvatske. Hodajući gradom i danas možemo vidjeti ratne rane. One će na zgradama zacijeliti, ali bol za poginulima, bol roditelja i obitelji neće nikada. Ova spomen ploča ostat će ovdje vječno kao podsjetnik na te teške i ponosne dane, podsjetnik na tragediju koju je hrvatski narod morao proživjeti da dobije slobodnu domovinu Hrvatsku. Neka dragi Bog da laku hrvatsku zemlju svima onima  koji su utkali svoje živote u našu slobodu, a nama snage, pameti i mudrosti da volimo našu Domovinu i da živimo samo za nju – istaknuo je župan Danijel Marušić.


-Ovo je poseban, vrlo emotivan trenutak. Mi smo mali grad koji se trudi  postati bolji, stoga sve svoje resurse ulažemo da bude bolji, napredniji. Tu nema emocija, tu se trudimo da budemo i bit ćemo još bolji. Postoje, međutim, emotivni trenutci koji su iznad svih nas. Jedan od njih je ovaj danas. Kada čovjek analizira svoje pamćenje i mišljenje, vidimo da kao zajednica pamtimo neke događaje iz prošlosti, segmentno i pojedinačno i od toga stvaramo sliku prošlosti.
Onda se sjetimo događanja iz 1991. godine kada smo dočekivali postrojbe naše Specijalne policije u šestom i sedmom mjesecu koji su bili na ratištu u istočnoj Slavoniji i mislili da je to daleko od nas. Sjetimo se onda i blagdana Velike Gospe kada je agresija počela u Okučanima i Gornjim Bogićevcima, raketiranja Slavče, uništavanja mosta na Strugu i detonacije koja je odjeknula gradom. Sjetimo se onda i ovog događaja 21. rujna 1991. godine. Tog trenutka je ugašeno 12 života, a 50 ljudi je teško ranjeno. To moramo pamtiti, cijeniti i poštovati. To je ono što nas čini boljim ljudima i kvalitetnijima. Zato ćemo se i dalje trudit i dati sve da budemo bolji i kvalitetniji grad. Ovakve događaje, međutim, moramo pamtiti. Zahvaljujem svim inicijatorima koji su potaknuli da ovdje postavimo obilježje kao trajni znak sjećanja. Grad će ostati tu, žrtve su tu, ali ovo je jedan mali znak poštovanja Grada i naše zajednice prema njima – naglasio je, među ostalim, Vinko Grgić, saborski zastupnik i gradonačelnik Nove Gradiške.

Kratak podsjetnik na  21. rujan 1991. godine
Nakon što su napali naplatne kućice na autocesti, neprijateljski zrakoplovi se obrušavaju na Novu Gradišku i gađaju vitalne objekte. Cilj je uništiti ih, obeshrabriti branitelje i izazvati paniku kod civilnog stanovništva. Poginulo je 12 osoba. Jedna od njih je izgorjela, a 50 ih je teže i lakše ranjeno. Izgorjela su 2 vojna kamiona.
Središte Nove Gradiške je napadnuto u 12,52 sati. Iz zrakoplova agresor puca strojnicama, a raketama gađa vitalne objekte. U prvom naletu zrakoplova pogođena je zgrada Skupštine općine Nova Gradiška, pošta, stambena zgrada pokraj pošte, pravoslavna crkva i zgrada Zagrebačke banke. U drugom naletu na meti zrakoplova je Dom kulture u kojemu je smještena lokalna radio-postaja, HRNG,  privatna pekara i stambena zgrada u njezinoj blizini, te željeznička postaja. Oštećeno je i nekoliko privatnih obiteljskih kuća. Namjera neprijatelja je bila uništiti vitalne objekte značajne za normalno funkcioniranje svakodnevnog života. Cilj neprijateljskih zrakoplova bila je stoga i brana Bačica na akumulaciji nadomak Crniku, odakle se Nova Gradiška opskrbljuje vodom. Oštećena je filter-stanica.
Sirene sve češće oglašavaju opasnost iz zraka i opću opasnost pa su Novogradiščani često u skloništima. Je li Nova Gradiška postala sastavni dio zapadnoslavonskog bojišta, pitanje je koje se već desetak dana s razlogom postavlja, iako u samom gradu nema sukoba, a branitelji čvrsto čuvaju prilaze gradu. Srpsko dalekometno topništvo potiče na takva razmišljanja jer svaki dan sustavno gađa grad i civilne objekte. To isto čini i neprijateljsko borbeno zrakoplovstvo.
Unatoč opasnostima grad „normalno“ funkcionira. Sve javne djelatnosti, osim škola, na usluzi su građanima. U poduzećima se radi polovično jer je većina radnika obukla uniformu Hrvatske vojske. Osnovne i srednje škole po odluci Kriznog štaba neće raditi do 1. listopada.

Foto: Franjo Samardžić

Izjave po otkrivanju spomen ploče 

Na pitanje što vam znači ovaj današnji trenutak Ljubica Milošević, supruga poginulog Dušana Miloševića,  te 1991. godine pripadnika Narodne zaštite izjavila je: „Pa nakon 28 godina jako puno. Tuga je i dalje tu, ali hvala ovoj vlasti grada Nova Gradiška koja se, eto, izdigla iznad svega i zaista pokazala jedno veliko razumijevanje prema svim ljudima i svim žrtvama. Hvala“.

U ime obitelji poginulog Domagoja Podkonjaka nazočni su otkrivanju spomen ploče bili njegova kćerka Sofija, unučad  Marina i Marko Podkonjak i Sanja Podkonjak koja nam je izjavila slijedeće:“ Puno mi znači, sjećamo se toga dana, sjećamo se kako se to sve dogodilo. Na jednom mjestu će sada to biti upisano i kad god prođemo ili budemo dolazili u Dom kulture opet ćemo se prisjetti. A ja sam jako ponosna što je ime moga pokojnog svekra upisano na ovoj ploči i što će to vidjeti i moja djeca i zapravo se to nikada neće zaboraviti. I to mi je jako važno.“

Za hrvatske branitelje i obitelji poginulih kojima je otkrivena spomen ploča upriličen je i domjenak u prostoru novoizgrađene sjenice u sklopu Doma hrvatskih branitelja.