To whom it my concern...../ ili onima kojih se tiče

Umjesto čestitke, uz Međunarodni dan mladih!

Oni jesu (ili bi trebali biti) najbolji dio nas.Oni kojima ćemo, jednom, predati baklju, oni koji će, izbjegavajući mrak, osvjetljavati put.Nekada su,( ne tako davno),sa zadovoljstvom i prezirom gazili barikade, rušili sisteme i s osmjehom na usnama ginuli za ideale, sanjajući neke bolje i ljepše svjetove.

Svijet je danas koje desetljeće stariji, iako ne potpuno lišen ljepote, takav kakav je.Razlike među politikama kao da i ne postoje, sve je to samo lice i naličje iste ideje. Onima od nekada, za ideale se, baš nešto posebno i ne umire, ali i ne živi. Uostalom, kao da ni ideali više nisu ono što su nekada bili, pa čemu onda računati na generaciju koja, čini se, nikako da nađe vlastito mjesto pod suncem?. Oni su mladi i danas obilježavaju svoj dan.U Hrvatskoj ih je, kažu, ako je vjerovati statistikama ( iako je odavno sve samo kozmetika) navodno nešto malo više od 900 tisuća, odnosno 20-ak posto od ukupnog stanovništva. Obzirom kako na dnevnoj bazi gubimo nekoliko autobusa njih, stvarno stanje zasigurno izgleda drugačije, što čini se, i ne zabrinjava previše donosioce odluka. Ipak, Međunarodni je dan mladih jedinstvena prilika  za ukazivanje na njihove  potrebe , njihova prava., ali i nepostojeći položaj u društvu. Jer, koliko god ih, u demagoško dnevno-poltičke svrhe koristili svakodnevno kao temelj bez kojega nema naprijed, činjenica je kako za generaciju onih od 15 do 29 godina, ovo društvo nije učinilo gotovo ništa.I, mada smo stav kako je država dužna brinuti o nama trebali davno prevladati, stvaranje nužnog okvira i minimalnih mogućnosti, zakonska je obaveza onih koji „drmaju“ našim sudbinama. Jer,samo pozitivno okruženje može biti i inspirativno.Samo sredina koja nagrađuje inicijativu, verificira znanje i sposobnost može potaknuti na akciju. Stanje beznađa, nepostojanje okvira, umiranje ideala i opće ljudskih vrijednosti, ubija duh i rađa letargiju.Stoga je, gotovo nemoguće očekivati reakciju, sanjati neke nove revolucije ( uostalom, svaka je revolucija do sada, pojela svoju djecu) i podgrijavati buntove. Jer, čemu izlaziti na ulicu, kada je sve tu, na zaslonu računala? I sve je slično i tako otužno.Čemu paliti grudnjake, kada smo se, deklarativno, odavno izborili za jednakost.?  Uostalom, i punk polako umire, a poslednji su anarhisti danas 50-godišnjaci izumiruće srednje klase. Pitanje je, dakle, umirivati ili raspirivati? Poticati na akciju ili podgrijavati pasivnost kao opće stanje generacije? I što je manje opasno ili više produktivno za društvo?  I gdje su granice vlastite odgovornosti? Prema samome sebi, vlastitih najboljih 20 i nešto sitno ili krupno, prema društvu? U ostajanju i mirenju sa sudbinom, u vječnom dvoboju s vjetrenjačama, ili u brzinskom bijegu autobusom prema prvoj i najbližoj njemačkoj destinaciji?A...trebalo bi ....nešto...Samo, što?

Mladi i svi Vi koji se tako osjećate, sretan vam Vaš dan!!

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner