Razgovor uz kavu- Zlatko Erjavec

Ovo vrijeme baš i nije vrijeme za velika druženja pa smo na jedan neobavezni razgovor uz kavu ,,priveli''  Zlatka Erjaverca.

Autora knjige priči i humoreski Žene vole pametne muškarce. Iako virtualna, kava s ovim spisateljem je itekako zabavna i puna raznoraznih priča iz njegovog života, itekako poučnog i bogatog iskustva, a nadamo se da ćete i Vi uživati čitajući  Razgovor uz kavu iz naše nove rubrike na portalu NG- Buntovnici koji smo Vam pripremili:

NGB: Lijep pozdrav, gdje ste zadnji put putovali i kako je bilo na putovanju?

Pozdrav tebi i tvojim čitateljima. Što se tiče putovanja, ova godina nije bila baš povoljna. Međutim, koristio sam je koliko sam mogao s obzirom na okolnosti. Zadnje putovanje bilo je za Rijeku gdje sam sudjelovao na pjesničkim večerima koje organizira Mihael Arčon, riječki pjesnik. Uspomene s tog putovanja su sjajne. Osim mene, još desetak pjesnika koji žive izvan Rijeke, odazvalo se na poziv. I inače volim posjećivati takva događanja gdje upoznajem sjajne i zanimljive ljude.

NGB: Kakvi ste bili u školi?

Moram priznati da nisam bio baš sjajan, ali ipak sam srednju završio s lakoćom. Završne ocjene su bile dobar i vrlo dobar. To što nisam bio odličan sprječavala me vlastita lijenost. Tada sam više od knjige volio društvo i nogomet. Ovo tvoje pitanje me potaknulo na razmišljanje i dovelo me do spoznaje koliko se zapravo mijenjamo. Volim se i sada družiti, ali knjige su mi postale puno važnije. Zadnja tri desetljeća čitam svaki dan.

NGB: Recite nam jedan događaj iz škole koji najviše pamtite.

U osmom smo razredu ubijali vrijeme pod odmorima tako što smo malo kockali. Bacali smo dinare do zida i čija kovanica je bila najbliža zidu odnio bi sve. Jednom smo se prilikom toliko zaigrali da nismo primijetili da je odmor završio. Nastavnik je stajao iza nas i promatrao, a kada smo svi pobacali svoje dinare on je zakoračio, sagnuo se i pokupio novac. Ipak, sve je dobro završilo jer nas nije ,,otkucao'' roditeljima. Tada su bila drukčija vremena pa bismo za takve stvari kod kuće dobili kaznu.

NGB: Koju glazbu slušate kad se opuštate?

Što se tiče glazbe, tu sam također postao drugačiji. Oduvijek sam bio roker, volim i sada ponekad poslušati nešto dobrog rocka, ali kod kuće si uglavnom puštam Beethovena, Mozarta ili nekog trećeg. Uglavnom, najdraža mi je postala klasična glazba. Naravno, u kafićima se klasika ne pušta pa idem na ona mjesta gdje svira rock.

NGB: Koju dekadu biste izdvojili i zašto? Osamdesete, dvijetisućite i slično...

Najdraže su mi bile sedamdesete i osamdesete. Sredinom sedamdesetih se svirala sjajna glazba. Puno se družilo privatno gdje smo nosili svoje ploče i znali uživati često do jutarnjih sati. Početkom osamdesetih nas nekolicina osnovali smo glumačku družinu „Keprure“. Puno smo vježbali i družili se, a i proputovali smo dobar dio Hrvatske. To su doista nezaboravne i neponovljive godine.

NGB: Je li bitnije da čovjek radi ono što voli ili da voli ono što radi?

Ovo je također zanimljivo pitanje. U prvom trenutku djeluje kao da je to isto, ali ipak nije. Igrom slučaja, danas je točno trideset godina kako sam dao otkaz u firmi u kojoj sam radio deset godina i od tada pa do mirovine radio sam privatno nekoliko različitih poslova. Sa zadovoljstvom mogu reći da sam ih sve volio raditi. Dakle, odgovor na tvoje pitanje je da sam volio to što sam radio, međutim to ne isključuje drugu mogućnost. Mislim da je velika privilegija raditi ono što volimo.

NGB: Kad ste bili mali, što ste maštali da postatanete i je li se ostvarilo?

Maštao sam mnogo, ali naravno da se to nije ostvarilo. Čak sam se sada morao prisjetiti nekih želja. Znam da sam tada čitao sve moguće stripove do kojih se moglo doći, a svi ti junaci su spašavali svijet od zla. To mi je tada bila najsnažnija želja. Biti recimo Čelična pandža i biti nevidljiv, to je izgledalo sjajno. Ili letjeti poput nekih junaka. Što se tiče nekog realnog posla, ne sjećam se da sam imao nekih posebnih želja, osim igrati nogomet za Manchester United, ali, igrom slučaja, ni to mi se nije ostvarilo.

NGB: Koliko  je danas teško odgajati djecu?

Nisam stručan pa ne bih mudrovao, ali mogu navesti vlastiti primjer. Imam kćer s kojom smo provodili predivne godine njezinog odrastanja. Puno ljubavi i uzajamnog povjerenja dovelo je do toga da sada kad je studentica rado zajedno izađemo na piće i imamo mnogo zajedničkih tema. I ona, poput supruge i mene, voli čitati i posjećivati kazalište. Nikada nije od nas čula riječi zabrane ili naredbe. Od najmanjih nogu s njom smo razgovarali i dogovarali se oko svega. Vrlo sam sretan što je izrasla u svjesnu i zadovoljnu osobu.

NGB: Koliko su se vremena Vašeg djetinjstva promjenila u odnosu na djetinjstva današnje djece?

Rekao bih da je razlika ogromna. Davnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća igračku ili loptu dobili smo jedino za Božić što znači da smo se sami morali snalaziti. Puno smo se družili u ulici. Igrali smo se igara koje su izumrle napretkom tehnologije. Ne bih uspoređivao ta vremena na način koja su bila bolja, ali u svakom slučaju smo se zabavljali na drukčiji način od današnje djece. Njima je ovo normalno i tako i na će se i oni jednoga dana prisjećati svog lijepog djetinjstva.

NGB: Mislite li kako tehnologija pomaže koji način?

Tehnologija pomaže u mnogim slučajevima. To možemo vidjeti u ovim vremenima kad se može određene poslove raditi od kuće ili kad se na isti način održava nastava u školama i fakultetima. Niti ovaj naš razgovor ne bi bio moguć bez interneta. Osim toga, vrlo je jednostavno doći do podataka koji nas zanimaju.

NGB: Koje osobine, po Vašem mišljenju, odlikuju ženu, a što muškarca?

S obzirom da u velikom postotku koristimo različite polutke mozga, u startu nam to uvjetuje i razlike. Muškarci su češće čvrsto na zemlji, konkretniji smo i imamo usađenu brigu o financijama. Žene imaju ljepših osobina, poput veće empatije ili iskazivanja emocija. Naravno da je to sve u većini slučajeva tako, ali ne mora kod svake osobe biti isto. Uglavnom, stvoreni smo tako da se nadopunjujemo i da cijenimo kod suprotnog spola ono što nam daje. Ne mislim da su sve žene iste ili da su svi muškarci isti.  Naći pravog partnera veliki je izazov i sreća.

NGB: Volite li više dan ili noć i zašto?

Više volim dan, a to je još jedna od različitosti između mladosti i kasnijeg doba. Nekada su nam se glavne stvari kao što su tulumi, zaljubljivanja ili slično događali noću, a sada se sve bitno događa danju. Dakle, tu su presudne godine u kojima se nalazimo, bar je kod mene tako.

NGB: Vjerujete li u teorije zavjere i koju ste zadnju čuo?

Ne vjerujem u nikakve teorije zavjere niti čitam o njima. Najvažnije u svemu tome je da su najveći pobornici raznih teorija nestručni ljudi koji znaju samo kritizirati. Ništa ne nude kao rješenje i ne pada mi na pamet sudjelovati u takvim razgovorima. 

NGB: Koja Vam je najbolja životinja i zbog čega?

Kod kuće imamo psa i dvije mačke. Oduvijek mi je pas bio najdraža životinja, ali otkada imamo mačke u velikoj sam dvojbi. Mačke imaju takvu energiju i tako dobro zrače da ne prođe dan bez smijeha. Jednu važnu stvar sam primijetio kod mačaka, a to je da žive u sadašnjem trenutku. Uvijek nešto novo istražuju i stalno se čude. Kad bismo to mogli postići bili bismo puno zadovoljnija bića.

 

NGB: Mislite li da su danas žene i muškarci ravnopravni i navedite  bar jedan primjer zašto to mislite...?

Volio bih vjerovati da smo ravnopravni, čak mislim da u Hrvatskoj idemo prema tome. Nažalost, još uvijek ima mnogo muškaraca koji svoju prirodnu snagu koriste da pokažu svoju vrijednost, a u stvari pokazuju primitivizam. Uglavnom, uvjeren sam da svijet ide u dobrom smjeru, ali sporije negoli bismo mi željeli.

AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner