Životna borba putnika svjetskog glasa koju vrijedi pročitati

Goran Subašić, kvizaš, glazbenik i svjetski putnik, između svega se bori sa teškom dijagnozom već godinama- Chronovom bolešću.

Nije sve tako crno, a kako mu je bilo u počecima, a kako mu je na putovanjima, kao i na koji način se nosi sa svime, rekao nam je, a mi vam donosimo sve ovo i još više u nastavku intervjua:

NGB: Razgovaramo s Vama najprije zbog Vaše neizlječive dijagnoze, Chronove bolesti. Kažite nam kako ste se Vi susreli s time i kada.

S dijagnozom se nosim već dugo,još od školskih dana. Od tada sam prošao stvarno dosta s njom i probao sam gotovo sve terapije konvencionalne medicine, ali i mnogo alternativnih metoda liječenja. Iz toga sam dosta već naučio tako da mislim kako zbilja mogu nekom pomoći savjetima pa mi je drago kada imam priliku o tome govoriti. Dobio sam vrećicu nakon čega se moje zdravstveno stanje poboljšavalo pa su mi ju na kraju skinuli kad više nije bilo potrebe za tim. 

NGB:Kako uspjevate držati ju pod kontrolom prilikom Vaših putovanja?

Bilo je gadnihtrenutaka od početka dijagnoze i zaista sam se pridržavao svih uputa liječnika koje su mi davali, ali otkad su mi ugradili stomu, odlučio sam minimalno paziti ili uopće ne paziti. Samimtim manje sam se živcirao, a više sam živio bez optetećivanja tako da je sve bivalo bolje. Terapiju kojju koristim nosim sa sobom prilikom putovanja pa je sve pod kontrolom.

NGB: Jeste li se nekada našli ,,na rubu'' zbog svega?

Mislim da stres dosta utječe na razvoj Chronove bolesti. Kao i za puno drugih stvari u životu, stres je ustvari najveći okidač negativnog stanja pojedinca i negativnog pogleda na bilo koju sferu zdravlja pojedinca. Puno puta sam razmišljao negativno, pogotovo kada bih završio u bolnici tako da sam došao do zaključka da mi stres i sve što uz njega ide, ima više problema nego prednosti pa sam se počeo čuvati od stvari koje me stresiraju.

NGB: Jeste li se nekada uplašili za svoje zdravlje dok ste u drugoj zemlji?

Lagao bih kad bi rekao da nisam, no prije bih rekao da sam bio zabrinut, više nego uplašen. Bilo je svakojakih situacija – od višednevne temperature oko 40 u Boliviji, preko teške diareje u Burundiju ili trovanja hranom u Mjanmaru, do teške upale pluća na Filipinima koju sam prebolio na nogama. Tek kasnije kad sam se vratio u Hrvatsku sam, slikajući pluća, doznao da sam prebolio tešku upalu pluća. Bilo je još dosta situacija na putu kada sam bio teže ili lakše bolestan, ali na to sam već nekako i naviknuo jer je Crohn autoimuna bolest (laički rečeno: zdrave stanice prepoznaju druge zdrave stanice kao bolesne, dakle kao prijetnju, te ih napadaju – stoga je potrebno smanjiti imunitet) pa koristim terapiju imunosupresivima. To je biološka terapija koja se primijenjuje injekcijama koje samom sebi ubrizgavam i koje za cilj imaju smanjivanje imuniteta te sam radi toga mnogo više podložan raznoraznim infekcijama pa su povišena tjelesna temperatura i raznorazne boljke već odavno moji vjerni pratitelji na putovanjima. U tim situacijama je najgore to što putujem sam pa i nemam nekog tko će mi pružiti pomoć u tim trenucima, ali na kraju uvijek sve nekako završi dobro – reklo bi se da imam više sreće nego pameti, haha!

Galapagos

NGB: Koliko je to naporno i zaprao opterećujuće za pojedinca?

Pa zasigurno mi je to najteža stavka na putovanjima. Odlasci na wc su učestali te na putovanju to može biti itekakav problem, naročito na mojim ekstremnim i niskobudžetnim putovanjima. Problem je također to što mi je backpack osjetno otežan zbog injekcija i raznoraznim tableta i pomagala koje moram nositi sa sobom na put. No smatram da mi put višestruko vrati sve napore i muke koje prođem na njemu te da me i puno gore dijagnoze ne bi spriječile da putujem.

Machu Picchu

NGB: Što biste sada rekli ljudima koji se susretnu s nekom teškom dijagnozom,imate li neku motivirajuću ili ohrabrujuću poruku za nastavak dalje?

Mislim da se svatko sa svojom dijagnozom nosi na drugačiji način. Poznajem kolege po bolesti koji se boje izaći iz kuće u kafić na kavu. Mislim da je sve stvar kako postaviš sebi u glavi. Oni misle da sam ja lud jer putujem, pijem alkohol bez zadrške, jedem uličnu hranu po zemljama kao što su Indija, Kambodža, Ruanda ili Gvatemala, penjem se po Himalajama, Andama i ostalim planinama ili ronim s bocama u svim oceanima svijeta...No ja mislim da su upravo oni ti koji su ludi i koji samo razmišljaju o svojoj bolesti te ih je ona potpuno obuzela i umjesto da oni kontroliraju nju, ona kontrolira njih. Previše razmišljanja, kalkuliranja i stresa oko same bolesti čini okidač za samu bolest (barem je tako u mome slučaju) te bih svakome preporučio da napravi ono što želi napraviti bez straha, bez puno premišljanja...Možda se na kraju iznenade i u tome što rade pronađu kakav-takav lijek za svoju bolest – znam da ja jesam!

AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Openradio banner

HAV banner

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner