Upoznaje drvenu crkvu u Cerniku

U šumi, nedaleko od župne Crkve svetog Petra Apostola u Cerniku bili smo kod Crkve svetog Leonarda, ili svetog Linarta. 

. 

Nakon služenja svete mise razgovarali smo sa fra Vjenceslavom Janjićem, župnikom i gvardijanom u Cerniku i novinarom malo o samoj povijesti ove najstarije crkvice u Cerniku, ali i o zanimljvostima vezanima uz nju.

NGB: Gdje se točno sada nalazimo?

Mi se sada nalazimo, trenutno, ispred crkve svetoga Leonarda ili kako Cerničani kažu svetoga Linarte. Crkva je od župne crkve udaljena nelih dva kilometra i na osami je. Ovo je povijesno mjesto i kažu franjevci da su ovdje bili dva stoljeća, a tri stoljeća su gdje je sada župna crkva i samostan što je pet stoljeća.

Ove godine, upravo 4. listopada, slavimo pet stoljeća franjevaca u Cerniku i zato smo ovdje zasadili pet lipa. Lipe nas podsjećaju na tih pet minulih stoljeća franjevaca ovdje u Cerniku, ali i pet stoljeća trgovišta, također ovdje u Cerniku jer je cernički grof Franjo Dežević davne 1520. godine uspio kod ondašnje vlasti isposlovati da se na blagdan svetoga Franje (4. listopada) od 1925. godine održava godišnji sajam, a svake nedjelje da se održava onaj tjedni sajam.

To se, dakle, dvije poveznice općine Cernik i franjevaca u Cerniku.

NGB: Vidjeli smo da se ovdje održavala sveta misa i kakva je inače praksa? Održvaju li se i inače obredi ovdje ili?

Dakle, različiti su običaji; nekada su franjevci ovdje svake subote slavili i održavali svetu misu, a mi smo uveli svaku prvu subotu u mjesecu zato da ljudima to ne prijeđe u dosadu. Ipak ako je to jednom mjesečno, ljudi tada vrlo rado dođu, a vidjeli ste sami da se okupilo oko stotinjak ljudi iz čitave okolice. Ovdje dolaze ljudi iz Cernika, Nove Gradiške i svih okolnih mjesta upravo radi povijesnih prisjećanja jer kada je Cernik okupiran od Turaka 1536. godine tada su ovdje Cerničani pronašli svoj azil i svoje utočište. Povjesničari kažu da su se okupljali svake nedjelje, blagdana ispod jedne lipe ovdje na osami jer Turci nisu kršćanima dali prakticirati svoju vjeru, a isto tako nisu dali graditi bogomolje u onim gradovima koje su oni osvojili.

Zato su ovdje franjevci došli i imali su misu pod jednom lipom, kasnije su napravili drvenu crkvu i nakon toga još jednu kapelicu tako nevidljivu i sićušnu da ni Turcima nije smetala. Znači, ovo mjesto je bilo naše utočište u najtežim trenucima povijesti Cernika i ovdje su franjevci bili kroz dvije stotine godina, a sda su već tri stotine godina na mjestu župne crkve, Crkve svetog Petra Apostola. Sve zajedno, dakle, pet stotina godina. 

NGB: Obred mise ste završili kod zdrnca...

Tako je, tu je vjerojatno, i prije nego što su Cerničani doselili, bilo jedno svetište blaženog Augustina Kažotića. On je bio zagrebački biskup i jedna zgodna legenda kaže da kad se gradila zagrebačka katedrala, koja je sada u potresu dosta stradala, da je bila velika suša ljeti i onda da je po zagovoru blaženog Augustina Kažotića nađen izvor nakon što im je rekao na kome mjestu trebaju kopati pa su s tom vodom gradili crkvu. Tada je naišla jedna lijepa djevojka, zvala se Manda, a ljudi su govorili Zagrabi, Mande. Zagrabi, Mande. I tako je Zagreb dobio ime. I po blaženom Augustinu Kažotiću, ali i po Mandi i Za-greb- grad iza brijega.

Predaja govori da je ovdje blaženi Augustin Kažotić isto tako širio svoju pobožnost jer se on borio i propovijedao za liječenje duha, duše i tijela, dakle kompletnoga čovjeka, ne samo duha i duše i ljudima je tada govori: ,, Evo vam bunarić ovdje. '', a po uzoru na onaj zagrebački izvor i tako je u sjećanje na blaženog Augustina Kažotića ovdje isto iskopan jedan zdenac, a pater Ante koji je bio ovdje prije mene je posadio dvije lipe. Mi ćemo se sada kroz devet mjeseci okupljati tamo na onome vrelu, molit ćemo odeđenu molitvu da nas blaženi Augustin sačuvai od korone i od svakakve bolesti jer je on bio i liječnik duha, duše i tijela.

AEM banner