Posljednji lončar u Brodsko-posavskoj županiji

Ivan Serdar iz Kujnika ne prestaje promovirati lončarstvo, stari zanat koji je gotovo nestao.

Zatekli smo ga 18. srpnja i na novogradiškoj „zelenoj“ tržnici gdje je izložio samo dio bogate ponude svoga „blaga“-različite uporabne predmete koje su u domaćinstvima u svakodnevnom životu koristili naši stari.

A bilo je tu lonaca, posuda za pripremu hrane „ispod peke“, zdjela...

I sam, kako kaže, neke od ovih predmeta i danas upotrebljava i u njima priprema hranu, koja, kako ističe, ima posebno fin okus.

Vjerovali ili ne, na lončarskom kolu izrađuje čak i šalice za kavu. Baš bi bilo dobro probati ovaj, većini ljudi, omiljeni napitak iz takve šalice spravljene i oblikovane umijećem Ivana Serdara koji se i dalje trudi prenijeti mladima znanje i ljubav za jedan od prvih zanta koji su se pojavili s nastankom ljudske kulture.

Tajne i ljepotu lončarstva prezentira Serdar zajedno sa svojim prijateljima, zaljubljenicima u nekadašnje stare zanate u sklopu Sekcije tradicijskih i umjetničkih obrta brodskog Udruženja obrtnika.

Nerijetko se tako oko njihova štanda na sajmovima ili raznim svečanostima, ali i u osnovnim školama po cijeloj Hrvtskoj okupi veliki broj ljudi, a dio njih uvijek se, kako nam kaže naš sugovornik, želi okušati i za lončarskim kolom, kovačkim nakovnjem, u izradi remena ili u opančarskom zanatu. U tome im pomažu majstori zanata, uz našeg lončara Ivana Serdara i kovač Drago Žambok, remenar Darko Martinović i opančar Krunoslav Paun, koji ne propuštaju prezentirati i projekt "Budi majstor – učimo da ne zaboravimo“.

Ivan Serdar završio je zanat za lončara u školi u Požegi kada su u programu obrazovanja takvi zanati bili i predviđeni. Sada toga više nema.

Ipak ima ljudi koji kod Serdara naruče ovakve uporabne predmete za vlastitu upotrebu ili kao suvenire.

I ja na licu mjesta „izvrtim“ što god tko želi-kaže naš sugovornik i dodaje kako se u tim posudama može kuhati i na otvorenom ognjištu, na roštilju ili peći u pećnici.

I lončarsko je kolo sam izradio, kao i peć u kojoj se glineni predmeti nakon sušenja peku.

-Imao sam jako puno poziva u strane zemlje da idem raditi kao lončar. Zvali su me u Ameriku, Švicarsku, Njemčku...u turizam da idem raditi...a našli su me preko interneta i facebooka...imamo i web stranicu Udruženja obrtnika na kojoj prezentiraju stare zanate. Ali ostao sam tu u svojoj zemlji- istaknuo nam je u razgovoru Ivan Serdar.

Kada vidite Sredarove glinene uporabne predmete različitih oblika i veličina, maštovite ukrase kojima ih je uresio shvatite kako se radi o pravom umjetniku čije vješte ruke oživotvoruju urođeni dar.

-Imam svoju zdjelu za peći meso, lonac za kuhanje, pa i svoju đezvicu za kavu, naravno sve je izrađeno od gline na lončarskom kolu. Svašta se u takvom posuđu može pripremati i danas- kaže nam uz osmjeh Sredar.

Na našem je području surađivao sa cerničkom OŠ „Matija Gubec“ u vrijeme kada je ravnatelj bio Mato Ordanić i tada je četiri godine poučavao i nastavnike i djecu radu na lončarskom kolu. Nabavila je škola i potrebnu peć kako bi postupak izrade glinenih, odnosno keramičkih posuda, mogli dovršiti sami. I danas u toj školi izrađuju različite suvenire promovirajući i na taj način svoj cernički i slavonski kraj.

S puno je radosti, kako kaže, dolazio u ovu školu, jer je vido koliko su djeca zainteresirana za stvaranje vlastitim rukama.

Objasnio nam je ukratko i postupak nastanka keramičkih posuda

-Malo je teže nabaviti kvalitetnu glinu, ali snađem se. Od gline iz našega kraja mogu se raditi sitne stvari, figure, suveniri. Ali za ovakve velike uporabne predmete nije baš dobra. Najbolja je iz Hrvatskog zagorja. Kada se iskopa glina mora stajati godinu dana, mora „zoriti“. Potom ide na topljenje i pripremanje i sprema se u najlone u kojima mora odstajati najmanje 72 sata kako bi se s njom moglo raditi, oblikovati ju. Ovisno o tome što želite napraviti i u kojoj veličini, uzimate prema tome i količinu gline, stavljate na lončarsko kolo i uz pomoć vode rukama oblikujete. Potom ta vaša posuda, zdjela, lonac...ide na policu gdje se suši 21 dan na prirodan način. Poslije toga je spremna za pečenje i to na najmanje 900-1000 stupnjeva. Ne stavljam glazuru, ostavljam sve prirodno- ispričao nam je.

Lončarstvom se Ivan Sredar bavi 27 godina, ali ne živi isključivo od ovoga zanata. Ne bi niti mogao. Povremeno je lončarstvo ostavljao malo „sa strane“, ali su ga na povratak potakli njegovi prijatelji koje smo spomenuli na početku teksta, dakle također majstori starih zanata, a najviše, kako sam ističe, kovač Drago Žambok.

-Mislim da ću se ovim baviti do smrti, stvarno to jako volim. A na ovoj ljubavi za cijeli život mogu zahvaliti jednom svom prijatelju koji se također bavio lončarstvom. Naime, učio sam svirati harmoniku i kada me je čuo i vidio kako u tome uživam rekao mi je –ti bi mogao raditi i na lončarskom kolu... bit ćeš ti majstor - odma' me otkrio-priča nam uz osmjeh Ivan Serdar.

Dakle naš sugovornik je i „majstor od harmonike“ i majstor od lončarskoga kola-za oboje moraš imati srce, dušu i talent.

Kako Ivan uvijek negdje „giba“ sa svojim proizvodima, tako smo ga zatekli i na novogradiškoj „zelenoj“ tržnici, a da ga ljudi dobro poznaju, vole i rado susreću uvjerili smo se i sami. Naime, u razgovor su nam se često „umiješli“ pozdravi njegovih poznanika, pa i prijatelja.

Serdar još uvijek nije u mirovini. Nema stalan posao, snalazi se kao i svi „obični smrtnici“. Ne žali se. Kaže- uvijek nekako bude i ljubavi prema lončarstvu se ne odriče.

-Nema većeg užitka nego kada čovjek nešto napravi svojim rukama, a kada je riječ o starim zanatima njima čuvamo svoju tradiciju. Kada dođem u Istru, gdje me često zovu, odmah mi daju lončarsko kolo, sve mi pripreme samo da radim, da „vrtim“, da se vidi da je to iz naše zemlje- kaže naš sugovornik.

-Volio bi' da se mladi uhvate zanata, jer danas bez zanata nema života- poručio je u zaključku Ivan Serdar, posljednji lonačar u Brodsko-posavskoj županiji.

AEM banner