I novinare prisluškuju, zar ne ??

Da tajne službe moraju ostati tajne, to svi znamo no isto tako da ono što rade ne smije koristiti politika i to bi trebalo biti jasno.

Naravno ova tvrdnja je primjenjiva očito samo u državama i društvima koja poštuju svoj Ustav.

Zadnji slučaj politika VS novinari dokazuje upravo suprotni kurs našeg društva, kako je jedan od Ministara Plenkovićeve Vlade javno ustvrdio da se novinari prate, prisluškuju, to dokazuje što smo u stvari, najmanje demokratsko društvo. No naviknuti na razno razne nepodopštine razigranih dječaka na vlasti ovo je još samo jedan u nizu dokaza da smo odavno moralno posrnuli i slučaj koji se desio na presici kolegi Krešiću nije ni prva a bojim se ni zadnji. Ministar Čorić je javno pred mnoštvom novinara, mikrofona i kamera u svom verbalnom trominutnom obraćanju napao Krešića za rubna zanimanja a što je pročitao u privatnoj komunikaciji novinara u jednoj od novinarskih grupa. E sad, nit je Čorić novinar nit spada u te grupe kao što ni novinari ne spadaju u komunikacijsku grupu, recimo HDZnjara. No ako je i došao do mogućnosti praćenja određene grupe, otkud mu pravo to koristiti za najblaže rečeno, upozorenje da ne budem direktniji i ne kažem da se tu možda radi i o blažoj vrsti prijetnje.

 

 

Već je svima poznato što novinarska struka doživljava i proživljava u ovom društvu a samo zbog toga što žele raditi ono što im je i posao struke, nepristrano izvještavanje javnosti o temama koje su bitne javnosti i zbog te rabote bivaju tuženi, proganjani, ucjenjivani i optuženi za sve i svašta, a da fizičke napade i ne spominjem. Ne svrstavam se ni na jednu stranu od ekstremno jednih do ekstremno drugih u političkom igrokazu, novinari su uvijek ti koji izvlače deblji kraj. Pa su tako Reporteri bez granica (RSF) već odavno konstatirali što se tiče medijskih sloboda u RH.

Plenković i njegova Vlada stoga ne mogu samo lakonski odmahivati rukom, jer biti u društvu Armenije, Haitija, susjedne nam Bosne i Hercegovine nije nimalo „europski“, a ne može nam biti utješno ni to što smo jedno mjesto ispred Grčke. Tako je Hrvatska na 64. mjestu po indeksu slobode medija za 2019. godinu svrstana u grupu problematičnih zemalja, daleko od, primjerice, Slovenije, koja je 34. na listi.

U konačnici i ovaj zadnji slučaj Krešić – Čorić nam kazuje da novinastvo u Hrvatskoj gubi bitku a time i slobode svih nas skupa.