Iskustva iz virtualne učionice

Posao učitelja zahtijeva veliku ljubav prema djeci, želju da im pomogne uspjeti u životu, a to može postići samo ako ga odlikuju spremnost da se trajno usavršava i obrazuje, predanost zadacima i poslovima, entuzijazam, preciznost i odgovornost.

Upravo su to pokazali naši učitelji, nastavnici, profesori u ovo korona vrijeme prihvaćajući izazove nastave na daljinu, spremno učeći i primjenjujući nove tehnologije kako bi njihovi učenici usvojili znanje i svladali sve prepreke novoga načina održavanja nastave.

A bilo je tu sati i sati priprema za virtualnu nastavu, snimanje video materijala, razmjena iskustava s kolegama kako bi što bolje i razumljivije poučavali. Za sve one koji nisu mogli pratiti nastavu online, sve su pripremali i u pisanom obliku, razmjenjivali s roditeljima ili u školskom dvorištu ili čak nosili kućama i ostavljali u poštanskim sandučićima i u dogovoru s roditeljima dolazili po riješene zadatke.

Sve su dali od sebe da baš svako dijete bude uključeno i stekne dobre temelje za završetak ove nastavne godine.

A kako je to izgledalo u virtualnoj učionici 2c razreda OŠ „Mato Lovrak“ saznat ćete iz našega razgovora s učiteljicom-savjetnicom Vericom Lukačević.

-Već prvi tjedan, po prestanku nastave u šoli, krenulo se na nastavu na daljinu. Za razrednu nastavu sadržaji su bili pripremljeni i u „Školi na trećem“.

Većina je kolega napravila virtualne učionice u kojima su postavljali materijale za učenike. Međutim za naše učenike razredne nastave bilo je teže i trebala je i velika pomoć roditelja koji su se također uhvatili u koštac s virtualnim svjetom i instalirali im sve na kućnim računalima uz naše upute- rekla nam je učiteljica Lukačević na početku razgovora.

Što se tiče predmetne nastave u tome je zadnja dva, tri dana nastave u školi, pomogla ravnateljica i postavila vurtualne učionice, djeca su se sva logirala, isprobala javljanje i svu komunikaciju. 

-S obzirom da je u početku za naše niže razrede krenula Škola na trećem, ja sam postavila aplikaciju Zoom, dogovorila s roditeljima svojih učenika koji su onda učinili isto. Neki su to uspjeli sami, a nekima sam dala upute i moram priznati u tome mi je puno pomogla i moja kćerka Fanika. Dakle, spremna su bila i računala, mobiteli...što je tko imao. Za dvoje moje djece čiji roditelji to nisu uspjeli učiniti  materijale sam pripremala i u dogovoru s njima u školskom dvorištu im to dostavljala, a po rješenju zadataka roditelji bi ih fotografirali i poslali odrađeno. I sretna sam i zadovoljna što sva moja djeca prate redovito nastavu i na trećem HRT-a i ispunjavaju svoje zadatke putem spomenute aplikacije. 

Naše prvo spajanje u virtualnu učionicu bilo je nezaboravno iskustvo i djeci i meni. Kada su oni jedni druge ugledali nakon tjedan dana, to je jednostavno neopisivo. Recimo, postavim prezentaciju, nastojala sam svoje planove uskladiti sa Školom na trećem, a onda sam ih dopunjavala, nadograđivala za vježbanje kako bismo nakon toga sata na trećem mogli nastaviti dalje raditi. I kažem to veselje kada su oni jedni druge vidjeli, njihove velike oči pune radosti, morali su pokazati svoje igračke, igrice...imali su odmah potrebu sve to nekako razmijeniti. Naravno razveselili su se i kada su mene vidjeli, a ta radost je bila obostrana- priča nam Verica Lukačević.

-Svaki smo dan odgledali Školu na trećem pa onda nastavili dalje. U 10 i 30 se spojimo i do 12 sati radimo, nekada malo kraće, primjerice petkom kada imaju tri sata sa mnom i onda još vjeronauk, engleski kako bi stigli riješiti i zadatke koje su im pripremile kolegice. I te zadatke su kolegice snimale, djeca isto tako, vrate riješeno...

Kako je vrijeme odmicalo mi smo se pravo uhodali , tu i tamo bi pucala veza, ali to je bilo dosta brzo rješeno-rekla nam je naša sugovornica.

Ipak nastava na daljinu se ne može usporediti s onom kvalitetom koju djeca dobiju u školi.

-Baš se vidi da su ovih zadnjih dana djeca i umorna od ovog oblika pohađanja nastave. Jedan dan bili su zgodni i jedna učenica je podigla dva prstića tijekom sata  i rekla-učiteljice, ali ja želim u školu--

Nedostaje im škola uživo. Odlično oni funkcioniraju, ali im je sada već dosta biti i kod kuće. 

Puno smo toga uspjevali riješiti dok smo spojeni, iskontroliramo, objasnim, riješimo zadaću, čitamo, vježbamo,kako bih bar na neki način olakšala i roditeljima.

Iznimno je bilo važno povjerenje učitelja i roditelja, redovita komunikacija i ja im se od sveg srca ovim putem i zahvaljujem jer su doista uz nas odradili lavovski posao.Izuzetna je bila podrška, suradnja roditelja, njihovo razumijevanje  i veliki trud kojega su uložili.

Dio roditelja, kao i nas, koliko god smo imali informatičke pismenosti i znanja ipak smo morali puno toga svakdonevno izučiti, istražiti, kako bismo to djeci na što zanimljiviji način prezentirali. Valjalo je paziti i na ravnotežu što se tiče vremena za računalom, tako da su i tu roditelji odigrali veliku ulogu. I još jedanput im kažem:Veliko Hvala! 

Jedanput tjedno učiteljice razredne nastave imale su i virtualni sastanak sa ravnateljicom i pedagoškom službom na kojemu su iznosile iskustva u radu na ovaj način, razgovarale o poteškoćama koje se javljaju. Po potrebi imali su takve sastanke i češće. 

-Meni kao učiteljici bilo je potrebno zapravo više vremena za pripremu ovakvog oblika nastave. I inače smo se pripremali za nastavu, ali bilo je drugačije kada to izrealizirate „uživo“. I drugačije je kada se uđe u razred, djeca te jednostavno ponesu. 

Za nastavu na daljinu potrebno je puno više komunikacije, odgovora na pitanja i djeci i roditeljima-kaže Verica Lukačević.

Doista su učitelji pokazali  visoku razinu kreativnosti i djeci ipak omogućili zanimljivu nastavu online.

-Što se ocjena tiče one nisu u prvom planu, nego  ostvarenje ishoda i kompetencije naše dječice. Ocjene smo imali i do trećega mjeseca, a i tijekom nastave na daljinu provjeravali smo za ocjenu znanje na način, primjerice da su izrađivali plakat o zdravlju i to je bio projekt u kojemu su izučavali, istraživali i na kraju ga i predstavljali. Tako su pokazali jezične sposobnosti, a tu je i hrvatski jezik, priroda..dakle integrirano znanje što i jest cilj. 

Naglasak je da se vrednuju, odnosno ocijene i aktivnosti djece, a ja za svoju djecu mogu reći da su aktivni, da se trude, puno rade. Sve shvaćaju ozbiljno i više sam nego zadovoljna u uvjetima u kojima jesmo.

U zaključku razgovora Verica Lukačević uputila je i poruku i svom 2 c i roditeljima:

-Hvala roditeljima na svemu, svakako i na 100% odazivu na naša dva virtualna sastanka, hvala djeci što su odgovorni, savjesni, što su i oni meni podrška, a dobro znaju da sam ja za njih tu u svakom trenutku. I da, od srca hvala mojoj dječici na prelijepom iznenađenju koje su mi priredili.   

Evo, učenici razredne nastave u školske će klupe sjesti ponovno 25. svibnja i sigurni smo kako se zbog toga jako vesele. Škole su pripremljene za njihov dolazak uz sve mjere zaštite. Od srca im svima želimo svako dobro.

Biti dobar učitelj nije samo zanimanje, već pravi poziv. Učitelj  je djeci poučavatelj, prijatelj, moralni stup, oslonac i potpora. Učitelji djeci ne prenose samo znanje, već i radost i toplinu; pomažu im da otkriju svoje talente, razviju samopuzdanje te da shvate koliko su vrijedni. Pravi učitelj djecu oblikuje u ljude na kojima će jednoga dana ostati svijet. Nije li takva činjenica predivna?     

A mi doista imamo upravo takve učitelje koji ostaju u uspomeni svakog djeteta čije su srce dotakli osmijehom i ohrabrenjem. Sigurna sam da se sa mnom slažu i učenici 2 c kao i njihovi roditelji kojima će njihova učiteljica  zauvijek ostati u srcima.

AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

 Logo  TZ GNG 1

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner