Kako je studirati medicinu na daljinu?

Kriza uzrokovana pandemijom koronavirusom natjerala nas je na velike životne promjene. Među njima je i način održavanja nastave, kako u osnovnim i srednjim školama tako i na fakultetima.

O iskustvima studiranja na daljinu razgovarali smo sa Emanuelom Brađaševićem studentom 4 godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Emanuela Brađaševića iz Nove Kapele upoznala sam kao osnovnoškolca koji je još tijekom razredne nastave privukao pozornost svojim likovnim izričajem.

Crtao je „cvjetne“ kuće, zgrade, gradove, a i svoju prvu izložbu imao je u Gradskoj knjižnici Nova Gradiška. Ovaj samozatajni dječak sa zanimanjem je čitao, surfao i prikupljao znanje koje ga je tijekom školovanja odvelo i na mnoga natjecanja različitih razina. Vrlo je zanimljivo interpretirao mnoge književne likove, a ja sam, kao i mnogi uživala i u „njegovom“ A.G. Matošu.

Poslije završene Gimnazije u Novoj Gradiški upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu i nastavlja biti vrlo aktivan i na fakultetu i u zajednici.

Ovaj mladi čovjek jedan je od pozitivnih primjera izvrsnosti u našoj zemlji, a vrlo smo ponosni što je ponikao u našoj sredini.

Evo razgovora s Emanuelom:

1.Tijekom školovanja pokazivao si brojne afinitete kako prema društvenim, tako i prirodnim predmetima, prema informatici. Okušao si se i u glumi tijekom gimnazijskih dana, sudjelovao na brojnim natjecanjima na različitim razinama. Što je zapravo presudilo u odabiru fakulteta?

-Tijekom srednje škole sam se bavio svime po malo, ali je to postao problem kada sam trebao odabrati studij jer nisam znao što me najviše zanima. Odlučio sam se za maturu prijaviti izborne predmete koji pokrivaju područje prirodnih znanosti: kemiju, biologiju i fiziku. Želio sam studirati u Zagrebu, ali nisam znao hoću li na FER, FSB, farmaciju, molekularnu biologiju ili nešto drugo. Kada su došli rezultati i kada sam vidio da sam “upao” na svih 10 studija za koje sam se prijavio, odlučio sam se za Medicinski fakultet jer mi se činilo da daje najšire mogućnosti nakon završetka studija. Samim time mi daje dodatnih šest godina da odlučim čime se želim baviti u životu.

2.Tvoj je fakultet specifičan. Uz teoriju imate naravno i praksu. Gdje si je do ove krize obavljao i kako je sada s tim?

-Prve tri godine studija su pretklinika što znači da se uče bazični predmeti poput anatomije, biologije, fiziologije i patologije. Praksa se u tom periodu izvodi samo u sklopu predmeta Temelji liječničkog umijeća, kojega imamo svih šest godina, a i to je minimalno.

Na četvrtoj godini počinjemo slušati kliničke predmete, odnosno “pravu medicinu” gdje nastavu imamo u bolničkim centrima i učimo na pacijentima.

Prije pandemije sam odslušao internu medicinu i radiologiju na KB Merkur. Kada je zabilježen prvi pacijent pozitivan na COVID-19 počeo sam slušati infektologiju na Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević.

Sva klinička nastava je obustavljena dva dana prije ukidanja rada svih obrazovnih institucija u Hrvatskoj. To znači da mi je nastava prekinuta točno na polovici turnusa iz infektologije.

3. Na koji način su vam organizirana predavanja tijekom dana, a kako polaganje ispita?

-Organizacija nastave se razlikuje od katedre do katedre. Infektologiju smo “odradili” online - profesori su nam poslali prezentacije s temama o kojima smo trebali slušati na predavanjima i seminarima. Nastava iz dermatologije je izgledala slično - dostupne su nam prezentacije i video zapisi u kojima profesori objašnjavaju gradivo. Također svakih nekoliko dana imamo male ispite koji služe za samoevaluaciju i ne utječu na konačnu ocjenu, ali su dobar pokazatelj našeg praćenja nastave.

Na nekim katedrama, poput interne medicine, profesori svakoga dana održavaju predavanja na koja se studenti moraju uključiti s video pozivom i mogu postavljati pitanja te diskutirati o kliničkim slučajevima.

Trenutno se Studentski zbor na našem fakultetu zalaže da se takav oblik nastave uvede na svim katedrama jer se pokazalo da jedino tako studenti zaista prate gradivo.

Što se tiče ispita, svi ispitni rokovi su nam odgođeni do daljnjega. Dobili smo informaciju da će 20. travnja zasjedati Vijeće na kojem će se dogovoriti načini polaganja ispita. Vjerojatno ćemo sve polagati putem online pismenih ispita, a usmeni dio će se odviti putem video poziva. Na dijelu fakulteta, u sklopu našega Sveučilišta, studenti su već položili ispite po ovakvom modelu.

4. Je li bilo teško prilagoditi se na ovakav oblik nastave i što ovim načinom dobivate, a što gubite?

-Meni je osobno vrlo teško priviknuti se na ovakvu situaciju. Kao prvo, nitko nas ne tjera da svakoga dana pratimo gradivo, pa se brzo gomilaju zaostaci uslijed nedostatka motivacije za učenje. Također prezentacije teško zamjenjuju predavanja i seminare na kojima profesori ipak životopisnije prenose znanje i mi se lakše uključimo u raspravu.

Ono što je najveći gubitak u ovoj situaciji je nedostatak kliničke prakse. Jedno je učenje iz knjige, a nešto sasvim drugo je učenje iz knjige kombinirano sa stvarnim situacijama uz pacijente. To je specifičnost našega studija koja će se teško nadoknaditi ako nam fakultet ne organizira nadoknade nakon smirenja epidemiološke situacije. Ono što je dobro u ovome svemu je da imamo više vremena za samostalno učenje iz knjiga, što je ionako temelj za uspješno polaganje ispita.

5. Uz redovan studij bio si zapravo i dosta aktivan na Fakultetu, u zajednici. Dobitnik si rektorove nagrade, a potom i dekanove. Možeš pojasniti o čemu je riječ, o kakvim aktivnostima, a sigurna sam kako su i ocjene izvrsne?

-U prethodnoj akademskoj godini sam dobio Rektorovu nagradu za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici, zajedno s kolegama, za projekt Studentski dani zdravlja - Zdravlje u centru, što je dio većeg projekta - Zdravo sveučilište.

Također sam te godine dobio posebnu Dekanovu nagradu kao jedan od organizatora međunarodnog kongresa namijenjenog studentima medicine ZIMS18 – Zagreb International Medical Summit 2018 zajedno s kolegama iz udruge EMSA – European Medical Students Association Zagreb. Ispite uglavnom polažem na prvom roku i uspijevam održati prosjek iznad četvorke.

6. Razmišljaš li o tomu što specijalizirati poslije završenoga Fakulteta? Možda će i ova pandemija COVID-a 19 utjecati na taj odabir.?

-Još uvijek sam neodlučan oko specijalizacije. Izvan studija sam se najviše posvetio Studentskoj sekciji za promociju pravilne prehrane i zdravlja što bi se dalo spojiti s gastroenterologijom koja me zanima.

Jednako tako me zanimaju i javno zdravstvo, menadžment u medicini i radiologija, ali to se sve mijenja kako slušam nove predmete i dobivam bolji uvid u funkcioniranje pojedinih odjela.

Što se tiče pandemije, mislim da me ona samo uvjerila u pretpostavku da neću specijalizirati infektologiju.

7.Gotovo si mjesec dana kod kuće u Novoj Kapeli. Kako ti je strukturiran dan i kako uopće podnosiš ovu socijalnu distancu. Što ti najviše nedostaje?

-Cijela situaciju sam dosta teško podnio. Život mi se drastično promijenio u samo nekoliko dana. Preko noći su propali svi projekti na kojima sam radio. Vratio sam se kući te sam većinu ovoga perioda bio prehlađen i nisam gotovo ništa produktivno radio.

Sada, kada sam se oporavio trudim se nadoknaditi zaostatke s gradivom, pa uglavnom čitam i učim do kasnih sati. Većinu dana provodim u svojoj sobi za laptopom. Svakoga dana se trudim i prošetati i vježbati.

Najteže mi je pala odvojenost od prijatelja s kojima sam se svakodnevno družio. S njima se redovito čujem. Pokušavamo se međusobno motivirati i biti si emocionalna podrška. Planiramo izlaske i zajednička putovanja koja će uslijediti nakon ovoga perioda kako bi održali optimizam.

8. Što ćeš najprije napraviti kada prestanu ovakve restriktivne zaštitne mjere?

-Prvom prilikom ću se vratiti u Zagreb i cijeli dan piti kave s prijateljima iz studentskog doma na „Šari“.

9. Gdje bi volio raditi jednoga dana, u svom rodnom kraju, Zagrebu ili izvan granica RH?

-Plan mi je nakon studija ostati u Zagrebu jer mi pruža više mogućnosti za razvoj karijere, pogotovo ako dobijem specijalizaciju u razumnom vremenu nakon diplomiranja. Osim toga, sam grad Zagreb mi je prirastao srcu, imam brojne prijatelje i rodbinu tamo. Ne odbijam ni mogućnost rada u inozemstvu, pogotovo ako je riječ o velikim gradovima poput Berlina, Amsterdama ili Londona. Općenito ne mogu zamisliti rad u manjoj sredini jer mi više odgovara ubrzan tempo velikih gradova.

10. Imaš li poruku na kraju?

-Poručio bih svima da poštuju mjere koje su na snazi jer je to jedini način na koji možemo skratiti njihovo trajanje. I nemojte širiti informacije iz neprovjerenih izvora jer se uz pandemiju virusa COVID-19 paralelno borimo s pandemijom dezinformacija koje otežavaju borbu protiv samog virusa.

Od srca hvala Emanuelu za ovaj razgovor „na daljinu“ i naravno želimo mu svako dobro u životu, kao i ispunjenje svih životnih planova.

Tekst: I.H.

FOTO: Emanuel Brađašević