Svečana skupština Radio kluba Nova Gradiška u povodu 60-e obljetnice

Izložbom, svečanom Skupštinom i stručnim predavanjem obilježena je 60-a obljetnica Radio kluba Nova Gradiška.

Predavanje o Satelitskim komunikacijama održao je Željko Ulip.

Potom je uslijedila Skupština Udruge na kojoj su dolaskom potporu radu dali i Borislav Vidošić, zamjenik gradonačelnika,  potom Željko Pilat, predsjednik Hrvatskog radio-amaterskog saveza, Tihomir Batalo, ravnatelj OŠ Ante Starčevića Rešetari, školi koja je vrijednost tehničke kulture prepoznala i dugi niz godina bila domaćin Županijskih natjecanja, predstavnici Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata 121. brigade/pukovnije, predsjednik Zajednice tehničke kulture Tomislav Petrović, kao i tajnik Krešimir Knežević. Nazočni su bili i članovi Radio kluba iz Nove Kapele, predstavici Foto kluba „F4“ NG, Zrakoplovnih modelara.

Ovu veliku obljetnicu čestitao je slavljenicima najprije Željko Pilat, predsjednik Hrvatskog radio amaterskog saveza te istaknuo važnost i veliki doprinos u održavanju komunikacija tijekom Domovinskoga rata, kao i potrebu daljnjih edukacija mladih kako bi Radio klubovi imali budućnost.

Rad Radio kluba pohvalio je i Borislav Vidošić, zamjenik gradonačelnika te naglasio izniman doprinos u Domovinskom ratu. – Drago mi je da smo, od kako sam na mjestu zamjenika gradonačelnika, uspostavili dobar kontakt i suradnju i vjerujem da će tako biti i dalje. Moram se zahvaliti svim ovim ljudima koji su tijekom ovih 60. godina radili i doprinijeli razvoju Radio kluba, a u Gradu Nova Gradiška i meni osobno uvijek imate prijatelja i suradnika- rekao je, među ostalim Vidošić. 

Potporu radu Radio kluba dao je i Tomislav Petrović, predsjednik Zajednice tehničke kulture. –Radio klub ide dalje i njihov je rad prepoznatljiv. Čovjek je društveno biće i važan dio njegova života su komunikacije, a vi pokazujete kako one zapravo nemaju granica. Čestitam na dosadašnjem radu, uspjesima i želim da se i dalje razvijate, a Zajednica tehničke kulture je ovdje da vam u tomu pomogne-istaknuo je, među ostalim, Petrović.

Potporu radu Radio kluba i svim njegovim članovima dao je i Tihomir Batalo, ravnatelj OŠ iz Rešetara, koji je nastavio tradiciju i dobru praksu svoga oca u odgoju generacia mladih u području tehničke kulture.

Skupština je nastavljena Izvješćem o radu koje je vrlo detaljno prezentirao sadašnji predsjednik Radio kluba Željko Ivanišević.

Stanje tehničke kulture u Novoj Gradiški 1959. godine

U Novoj Gradiški je postojao kotarski odbor narodne tehnike koji je, kako je tada bilo uobičajeno, osnovan direktivom. Budući da nije imao niti jednu osnovnu organizaciju tehničke kulture, bilo je očito da će se uskoro ugasiti.

Uz takvo stanje u tehničkoj kulturi i u vrlo teškoj društvenoj situaciji, Savez radioamatera Jugoslavije dogovorio je s vojnim vlastima široku suradnju s postojećim radio klubovima i klubovima u osnivanju. Imperativ je bio obučavanje i treniranje vojnih radiotelegrafista i stalni izvor novih kondicioniranih radiotelegrafista. 

U garnizonu Nova Gradiška služio je radiotelegrafist Dimić Lazar i bilo je logično da on pokrene nekoliko ljudi iz grada i još dvojicu iz kotarskog odbora narodne tehnike da zakorače u zanimljivi svijet telekomunikacija u kojem je nemodulirana telegrafija (CW) zauzimala počasno mjesto.Tako je ustrojen Incijativni odbor od deset članova, koji je dobio zadatak pripremiti Osnivačku skupštinu, a održana je 27. prosinca 1959. godine. Prisutno je  bilo 32 člana, a u prvi upravni odbor izabrani su:ing. Karlo Žugaj za predsjednika, Stjepan Kurtz za sekretara i Vera Kurtz za blagajnicu.

Ostali članovi Upravnog odbora bili su: Božičić Milorad, Dimić Lazar, Jurišić Milan, Njegovan Branko, Pancirov Jakov Škrgetić ing Željko i Tafra Josip.Nakon izbora skupština je usvojila i PRAVILA RADIOKLUBA.

Klub je registriran u nadležnom organu općine 19. rujna 1960. godine,a u Savezu radioamatera Hrvatske, 3. studenog 1960. s pozivnim znakom YU2AAY.

U travnju 1961. održani su prvi ispiti u klubu. 6 kandidata položilo je ispit za 3. klasu i 4 kandidata za 4. klasu.

Prve veze nemoduliranom telegrafijom na 7 MHz održali su 19. prosinca 1961. godine:Dimić Lazar sa GW3OSV;Kurtz Stjepan sa YU2GAB.

Za održavanje veza klub je imao prepravljeni prijemnik „Kosmaj“ koji je na kratkom valu imao segment od 7 MHz. Odašiljač i antena bili su improvizirani od vojnog otpada. Radilo se isključivo nemoduliranom telegrafijom.

Godine 1962. kupljen je u Vinkovcima prvi amaterski komunikacijski kratkovalni prijemnik,s kojim se od tada moglo raditi i na drugim frekvencijama. Odmah je postalo jasno da uz takav prijemnik treba i bolji odašiljač. 

U Daruvaru je 1963. kupljen od poznatog konstruktora, YU2HA, novi kratkovalni 

odašiljač sa 3 banda, snage 100 Wata i amplitudnom modulacijom. To je bio odličan razlog da se malo odahne od tastera i Morseovih znakova i da se uzme u ruke mikrofon. Od tada se glas iz Nove Gradiške svakodnevno čuo na svim meridijanima svijeta.

Te godine učlanio se u radioklub profesor Vidaković Mladen, koji je radio u Gimnaziji, a bio je jedan od mnogih radioamatera koji su zavoljeli elektroniku iako su bili različitih struka. Osim toga bio je dobar propagator radioamaterizma,volio je pisati, pa je tako sačuvan dobar dio dokumenata iz tog vremena.

Od Saveza radioamatera Hrvatske 1965. godine kupljen je UKV primopredajnik CONTEST-25. To je u ono vrijeme bio vrlo moderan uređaj na bandu 144-146 MHz sa amplitudnom modulacijom i nemoduliranom telegrafijom. Tako se i novogradiški klub  uključio u mnoga natjecanja na tom bandu i postizao zapažene rezultate pogotovo kada bi radili sa Psunja.

Članovi kluba su bili ljudi svih uzrasta i zanimanja, od učenika do doktora znanosti, koji su otkrili uzbudljiva putovanja na radiovalovima širom svijeta, stječući tako nove prijatelje i nova saznanja,a da pri tome ne izlaze iz svojih  domova ili klubova.

Počevši na tečajevima u klubu, mnogi su mladi ljudi izabrali elektroniku kao svoju trajnu preokupaciju. Postali su vrsni telegrafisti, tehničari, inženjeri ili eksperti za elektroniku i informatiku. Neki su se sticajem okolnosti preselili u druge krajeve naše zemlje i tamo nastavili djelovati u amaterskim klubovima, drugi su ostali stvarati nove generacije radioamatera, unaprijeđivati rad i tehnička znanja i širiti organizaciju.

Stjepan  Kurtz-Štefo, YU2NHO je posebno obilježio 60-te godine. Obučio je mnoge radioamatere  na mnogim tečajevima.

Uz nastavnika tehničkog odgoja Miroslava Vargu u osnovnoj školi Josip Krajačić Prika (danas Lj.Gaja) mnoga su djeca izabrala elektroniku za svoj poziv.

Zbog toga je dobio visoko priznanje Nikola Tesla Saveza radioamatera Jugoslavije.

Kraj 60.-ih godina je protekao mirno jer je generacija aktivnih mladih otišla na studij.

Godine 1970.-te pojavila se nova vrsta rada, komunikacija sa jednim bočnim pojasom (SSB), koja je omogućila znatno efikasnije fonijske veze i zauzimala manje mjesta na ponekad prenapučenim bandovima. Za razliku od prethodnih godina kada se sav radioamaterski svijet opskrbljivao uglavnom vojnim viškovima, sada se pojavila ozbiljna industrija s masovnom proizvodnjom amaterske opreme, u čemu je Japan odigrao glavnu ulogu. Savez radioamatera Hrvatske naručio je veću količinu SSB primopredajnika TRIO TS 510 i ponudio klubovima, po pristupačnoj cijeni. Dva takva uređaja kupljena su1971. Bilo je to čudo od tehnike. U volumenu nekog srednjeg radioaparata bio je smješten i prijemnik i odašiljač za svih pet bandova koja su tada radioamateri upotrebljavali.

Nakon višestrukih selidbi klub je dobio prostoriju na 6.katu „nebodera“.Uvjeti rada su bili znatno poboljšani.Prostorije sa centralnim grijanjem, visina “nebodera”, entuzijazam mladih i iskustvo starijih je urodilo plodom. Počela je gradnja antena, prvo kratkovalnih, a potom UKV.

Osvajane su diplome i počelo se sudjelovati u natjecanjima. Iskorištena je prirodna blizina Psunja i pomoć voditelja RTV odašiljača Radiotelevizije Zagreb i člana  radio kluba Borisa Jugovića YU2REJ koji je u više navrata predsjedao radio klubom.

I kada se Dubravko Tusić YU2ROE vratio sa studija počele su značajnije aktivnosti.. 

Sedamdesete i osamdesete godine bile su plodne u porastu članstva, otvarale su se nove sekcije kluba pa je trebalo sve više opreme.

Od 1959. do 1987. održano je u klubu 16 tečaja, broj operatora porastao je od početnih 32 do 184, raspoređenih u tri sekcije: sekcija TANG, sekcija ELTING i sekcija Nova Kapela koja od 1996. postaje samostalan klub „Željko Vidović Roky 9A2CGK“.

Zaredale su  pobjede na značajnim jugoslavenskim natjecanjima, priznanja šire zajednice i saveza radioamatera Jugoslavije. Sudjelovalo se u obranama od poplava, vježbama „Ništa nas ne smije iznenaditi“, u izborima-dojavljivanjem rezultata, jer mnoga sela nisu imala telefon. Bilo je to vrijeme suradnje sa svim institucijama društva u općini i šire. Najplodnija suradnja je bila sa Radiotelevizijom Zagreb posredstvom Borisa Jugovića i radarskim centrom koji se nalazio prvo na Psunju, a onda na Goricama gdje je i danas.

Tada je obavljena zamjena prostorija za dva kontejnera. Jedan kod vatrogasnog doma,a drugi na Psunju.

Preranom smrti Dubravka Tusića 1986. lokomotive radio kluba od početka 

70.-ih puno se toga promijenilo. To je bio predratni period kada se iskusna ekipa sa 

mnogobrojnih natjecanja našla pred novim izazovima. 

RATNE GODINE 1991.-1995.

Od 184 operatora u 1987.godini,u lipnju 1991.godine, broj se smanjio na 45, ali sa dobrom koncentracijom:Dragalić-7 operatora,Nova Gradiška-24 operatora,Nova Kapela -14 operatora.

Iz Ministarstva obrane 23.svibnja 1991. stigao je dopis za organiziranje Radio mreže za opasnost RMZO. 27 operatora se dobrovoljno stavilo na raspolaganje Sekretarijatu narodne obrane. U klubu su počele pripreme za eventualne akcije.

Općinski štab narodne zaštite ustrojen je 2.kolovoza, a jedan je član bio i iz Radio kluba.

Hitan poziv za akciju stigao je 14. kolovoza 1991. Dva sata nakon poziva Krizni štab je imao na raspolaganju 12 operatora sa 14 stanica, od kojih je 5 bilo u automobilima te se kretalo po terenu sa pripadnicmma Garde. S takvom mrežom radioamateri su neprekidno održavali veze sa štabom, a oni koji su bili uz autocestu javljali su svaki pokret vojnih kolona Centru za Obavještavanje.

Ubrzo su pripadnici Banjalučkog korpusa organizirali bjesomučne smetnje na našim kanalima.

Za nekoliko dana su počeli stizati i drugi operatori, pa je ekipa narasla na 33 člana sa 19 stanica te su se mogle organizirati smjene. Iskustvo sa natjecanja je došlo do punog izražaja, jer su amateri našli načina da ipak održe sve veze bez obzira na smetnje.

U narednom periodu su dobiveni specijalni prijemnici, pa je jedna skupina radioamatera 24 sata prisluškivala sve operativne frekvencije.Tako se doznao datum napada na Slavču. Na vrijeme se reagiralo te je oprema premještena, a građanima omogućen prijem Radio Nove Gradiške i televizijskog programa.

Prilikom prvog zračnog napada uništena je telefonska centrala, što je bio šok za građane koji su gradu pokušavali dati život. Tada je radio klub organizirao razmjenu telegrama i mrežu traženja zajedno sa Crvenim križem. Razmijenjeno je na stotine telegrama, koji su dostavljani građanima, bez obzira na svakodnevno granatiranje.

U zimi 1992.organiziran je tečaj, gdje su polaznici bili većinom pripadnici Hrvatske vojske i Policije, a 15.ožujka 1992. 45 kandidata je uspješno položilo ispit.

U proljeće 1993.uz pomoć sekcije radio kluba ELTING i firme DATA LINK izrađen je i postavljen digipitor 9A0XNG,koji je služio kao lokalni čvor za digitalne komunikacije, ali je bio povezan i sa republičkom mrežom.

U ljeto 1993. Ponovno je organiziran tečaj, kada je 14 kandidata položilo ispit. Zadnji ratni tečaj je bio u zimu 1995. kada je ispit položilo 22 kandidata. Na kraju Domovinskog rata 46 članova je dobilo Spomenicu Domovinskog rata.

U ožujku 1994.u Hrvatskom Saboru su među prvima u Hrvatskoj dobili dvije najviše državne nagrade tehničke kulture: Faust Vrančić za 1992. godinu- Radio klub 9A1AAY i Boris Jugović 9A2EI. A 1999.Radio klub je primio Medalju grada Nove Gradiške.

U poslijeratnom vremenu Radio klub «Nova Gradiška» je ostao bez prostorija za rad. Radio amaterske aktivnost su se odvijale od kuća, a arhivski materijal je bio smješten u  kontejneru uz garažu Vatrogasnog doma u Novoj Gradiški. Kontejner, koji je postavljen na Brezovom polju i korišten za natjecanja je tijekom rata uništen. Nastavilo se sa sudjelovanjem u radioamaterskim natjecanjima,povremenim odlascima na slične lokacije te sudjelovanjem u raznim akcijama.

Godine 2009.dobivene su prostorije u bivšem remontu. Od te godine aktivnost je povećana te je kupljen novi multiband uređaj Kenwood TS2000 , uređen antenski sistem i prilagođen radio mreži za opasnost RMZO. Sudjelovalo se i na nekoliko vježbi VODA 2008. i STON 2009.

Rad je usmjeren na digitalne veze  Digipitor i lokalni repetitor premješteni su

na Psunj i dani Hrvatskom radioamaterskom savezu na korištenje. Godine 2013. je izrađen novi lokalni digipitor i postavljen u centru grada. Ali budući da digitalna tehnika ide divovskim koracima naprijed, Paket radio putem digipitora je ubrzo zastario jer se Internet vrlo brzo širio,pa se traže novi oblici digitalnih komunikacija.

Sve do smrti Borisa Jugovića 9A2EI u siječnju 2019.održavan je magistralni digipitor i repetitor na Psunju.

Godina 2019.

Izabrano je novo rukovodstvo kluba i pokrenute su značajnije akcije za oživljavanje radioamaterizma u Novoj Gradiški. Uspostavljena je odlična suradnja sa školama posebno sa Elektrotehničkom i ekonomskom školom, gdje su uspjeli u praktičnoj nastavi izraditi 5 kompleta radio goniometara prijemnika i predajnika i stvoriti osnovu za rad sa školama. Održano je nekoliko radionica u školama i udrugama u cilju popularizacije radioamaterizma.

Radioklub je dobio nove prostorije u centru grada gdje su nedavno preselili. Odmah je započeo tečaj sa 9 polaznika.Povećanjem aktivnosti počeli su se vraćati stari članovi, tako da su uspjeli otići na više natjecanja. Radioklub je 1994. Imao najveći broj članova, njih 125. Danas klub broji 38 članova,od toga 30 sa plaćenom članarinom.

Predstoji im uređenje novog prostora koji planiraju urediti na način da uređaji mogu raditi nekoliko sati neovisno od električne energije. Antenski sistem bi ostavili prilagođen radio mreži za opasnost RMZO, a sustav civilne zaštite pojačali sa još nekoliko članova. U planu je i uređenje natjecateljske lokacije na Psunju,gdje su prisutni 50-tak godina i koja je bila uređenu, ali je uništena u domovinskom ratu.

Novi trendovi u digitalnoj tehnici u koje se planiraju upustiti daju naznake da radioamaterizam ima budućnost.              

Dodjela Zahvalnica

Dodijeljene su Gradu Nova Gradiška, Zdravku Jugoviću, Joci Starčeviću, Jovanu Egiću, Borisu Jugoviću posmrtno, Stjepanu Kurtzu posmrtno, Dubravku Tusiću posmrtno.

Na kraju Skupštine članovi Radio kluba usvojili su i promjene u Statutu vezane za novu adresu i područje djelovanja. 

NGB-2019-12-03-003

NGB-2019-12-03-004

NGB-2019-12-03-006

NGB-2019-12-03-007

NGB-2019-12-03-008

NGB-2019-12-03-009

NGB-2019-12-03-010

NGB-2019-12-03-011

NGB-2019-12-03-012

NGB-2019-12-03-013

NGB-2019-12-03-014

NGB-2019-12-03-015

NGB-2019-12-03-016

NGB-2019-12-03-017

NGB-2019-12-03-019

NGB-2019-12-03-020

NGB-2019-12-03-021

NGB-2019-12-03-023

NGB-2019-12-03-024

NGB-2019-12-03-025

NGB-2019-12-03-027

NGB-2019-12-03-028

NGB-2019-12-03-029

NGB-2019-12-03-030

NGB-2019-12-03-031

NGB-2019-12-03-033

NGB-2019-12-03-034

NGB-2019-12-03-039

NGB-2019-12-03-040

NGB-2019-12-03-041

NGB-2019-12-03-042

NGB-2019-12-03-044

NGB-2019-12-03-046

 AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner