Upoznajte land art umjetnost

SLAMA – land art festival umjetnički je koncept, koji istodobno objedinjuje manifestaciju i prostor umjetničkog djelovanja, spaja kulturnu i tradicijsku baštinu, koristeći prirodne resurse i promovirajući načela održivog razvitka

.

Što je tako magično i privlačno u slami objasnit će nam Nikola Faller, akademski kipar i umjetnički voditelj Udruge za poticanje umjetničke svijesti u društvu ,, Slama'' iz Osijeka.

Zašto se bavi land artom ili umjetnošću u prirodi, kako je nastala udruga „Slama“, gdje izlažu i još ponešto pitali smo ga za portal ngbuntovnici.hr

NGB: Imaš jako neobičan posao, ako ga tako možemo nazvati. Kako i zašto si se odlučio kipariti u slami ?

Odmalena sam volio crtati i zamišljao da ću biti umjetnik. Po završetku kiparstva na Akademiji vratio sam se kući, a kako su se moji roditelji bavili poljoprivredom poželio sam se poigrati sa slamom nakon žetve na polju i u biti je tako nastala prva kiparska kolonija ,, Slama'' koja je narednih godina prerasla u međunarodni SLAMA - Land art festival. Uslijedili su zatim pozivi na razna gostovanja diljem Hrvatske, ali i šire, u zemlje regije.

NGB: Koliko traje izrada jedne skulpture i za koju ti je trebalo najviše vremena?

Izvrsnost slame je što omogućava, zapravo, monumentalnu dimenziju u vrlo kratkom roku tako da nekada uspijem u jednom danu napraviti monumentalnu skulpturu od nekoliko metara. Možda najduže što sam radio bilo je oko tjedan dana, obično na Festivalu kada izrađujemo najveću skulpturu koja zna biti i do desetak metara visine i koju na kraju ritaulno spaljujemo evocirajući tako jedan drevni običaj zahvalnosti za žetvene plodove

.

NGB: Izlažeš svoje radove diljem Europe, na raznim festivalima i i u sklopu različitih manifestaija. Izrađuješ li skulpture ,, na licu mjesta'' ili ih završene prevoziš na mjesto događaja, kako to zapravo ide?

Najčešće dolazim na lokaciju s materijalom, sa balama slame, drvenom građom i alatom i izrađujem skulpturu ,, na licu mjesta'' što mi omogućava izradu većih skulptura ili više skulptura nego što bih mogao prevesti kombijem udruge. Ponekad te gotove eksponate izlažemo na nekim drugim manifestacijama, ali mi je najdraže kada radimo ciljano za neku određenu priču kada sam i inspiriran lokalitetom i određenim ambijentom. To zapravo i jest land art, kada djelo nastaje u dijalogu sa podnebljem, izrađeno na jedinstvenoj lokaciji i usklađeno u dimenziji, obliku i materijalu.

NGB: Gdje ti je bilo najbolje izlagati i zašto?

Pa teško bih sad nešto mogao izdvojiti. Uglavnom malo i izbjegavam procjene, čak dok sam i predavao nisam volio govoriti što je najbolje ili najljepše i ocjenjivati. Svaki lokalitet je jedinstven. Evo, bilo mi je jako lijepo raditi na Jadranu i otocima gdje baš i nema slame pa sam ju dovezao, a tamo se slama jako lijepo uklapa u ambijent s plavetnilom mora i neba. Također i u nekim dalekim zemljama, primjerice u Peruu, bilo mi je jako zanimljivo raditi sa slamom i jednom vrstom trske na plutajućim otocima u jezeru Titicaca. U Turskoj u blizini granice sa Sirijom, na jugu Italije ili na sjeveru Njemačke isto tako. Ponekad na takve manifestacije dođe jako puno posjetitelja, a ponekad bude manja i intimnija skupina, ali ne mogu sad reći što mi je draže od te dvije opcije.

NGB: Postoji li bar jedna anegdota sa tvojih putovanja koja se dogodila dok si izlagao?

Prije nekoliko godina sam mislio da se netko šali sa mnom kada su me nazvali iz Njemačke i pitali mogu li izraditi 200 klokana u prirodnoj veličini jer mi nije baš bilo jasno zbog čega bi htjeli toliki broj klokana, uopće. Mislio sam da se netko šali, ali se ispostavilo na kraju da obilježavaju dvjestotu obljetnicu od rođenja Ludwiga Leichardta koji je najpoznatiji istraživač Australije, a porijeklom je iz toga njemačkog gradića tako da sam otišao u Njemačku, izradio tri protopipa. Oni su prihvatili projekt pa sam s deset pomagača kroz tri tjedna vodio projekt izrade klokana. Napravili smo 222 skulpture i mogu reći da mi je to bio jedan od najtežih zadataka jer nama umjetnicima nije baš najdraže stalno iznova ponavljati određene forme i radnje pa je tako i ekipa bila na rubu pobune na brodu Bounty, ali na kraju je sve ispalo lijepo. To krdo slamnatih klokana je postavljeno blizu željezničke pruge između Dresdena i Berlina kao land art instalacija.

NGB: Gdje ljudi najlakše prihvaćaju takvu umjetnost poput tvoje?

Uvijek sam iznova iznenađen da ljudi, gdje god dođem, a posebno djeca, slamu doživljavaju kao nešto toplo i veselo i odmah se otvaraju i spremni su na igru. To me prati na svim mojim putovanjima jer je slama nešto prirodno, ona je dar zemlje, a rekao bih da se danas čovjek otuđio od prirode pa zato skulpture koje imaju tu zdravu vibraciju i nose važnu ekološku poruku ljudi intuitivno prepoznaju i prihvaćaju te nas zovu na sve strane i za najraznovrsnije prigode: od umjetničkih izložbi i kolonija, koncerata, sajmova i folklornih manifestacija, svatova, dječjih festivala, trance ili rock'n'roll svirki. Ima tu zaista svega te sam uvjeren da se slama zaista može jako lijepo uklopiti u baš svaku prigodu.

NGB: Koji su ti planovi dalje, gdje ćeš izlagati skulpture u skorijoj budućnosti ?

Idući projekt koji uskoro slijedi je grabljanje lišća, zapravo segment iz urbanog land art projekta ,, Četiri godišnja doba'', a tu za svako godišnje doba radim sa materijalom koji je tipičan za to vrijeme. Kako u jesen svo listopadno drveće odbacuje lišće nastaju veliki šareni tepisi. Ja onda grabljam i tako iscrtavam linije i spirale, znakovlja i crteže,koji su poput labirinta i snimamo ih dronom iz zraka. Taj projekt već niz godina provodim u Osijeku, a radit ćemo ga također i u općini Brestovac u blizini Požege. Zatim slijedi zimski dio projekta gdje ćemo od snijega i leda izrađivati skulpture. U dogovoru smo sa jednim skijalištem u BiH i u Srbiji kako bi ondje organizirali radionicu i pokrenuli prvi festivala snježnih skulptura na Balkanu. To mi je posebno drago jer ovdje u Osijeku ne bude baš svake godine dovoljno snijega, pa bi nam ovaj izmještaj u neko profesionalno skijalište osigurao idealne uvjete za rad i daljni razvoj. Zatim mi slijedi putovanje sa britanskim fotografom Michaelom Fungom u Afriku početkom prvoga mjeseca. To će biti četveromjesečno putovanje kroz osam afričkih zemalja i posjetit ćemo različita plemena, a ja ću ,, na licu mjesta'' raditi land art instalacije i skulpture interaktivno sa urođenicima, što me jako veseli i raduje. Po povratku iz Afrike nas čeka još segment proljeće – košnja trave iz projekta „Četiri godišnja doba“. Tada, košnjom trave u osječkim parkovima i perivojima, izrađujem velike crteže ili geoglifove, a u ljetnom segmentu tog projekta radim to isto, ali na pijesku, na sprudovima rijeke Drave kada je vodostaj jako nizak te na prekrasnoj lokaciji na ušću rijeke Neretve gdje već niz godina gostujem usred ljeta na meni jednom od omiljenih festivala Zen – Opuzen. Ondje su veliki sprudovi koji su idealni za ovakvu vrstu umjetnosti. Naša centralna manifestacija, land art festival- SLAMA, slavi iduće godine 15 godina, a planiramo ga po prvi puta održati i na jednom jadranskom otoku.

 20190209-173241-01-resized-1
org-11137fb9e84fd980-1561970206000-01-resized

org-7f158aeadebb3ef5-1562149160000-01-resized-1

org-f626975c58e6a356-1561639978000-01-resized

 AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner