Predstavljamo ,, Težinu stvarnosti'' mladog riječkog književnika Jana Bolića

Iznimno talentaran, mlad i pun života, a opet fizički onemogućen raditi jednostavno i  s lakoćom ono što najviše voli i želi.

Ništa ne može zaustaviti bogati duh Jana Bolića da svima nama podari svoje radove, svoje knjige i da svi mi sa određenom dozom gorčine, ali puno više divljenja, nastavimo kroz svoje živote obogaćeni za predivno iskustvo koje nam može pokloniti knjiga ,, Težina stvarnosti''. A mi vam donosimo razgovor sa Janom:

NGB: Lijep pozdrav, Jan, možeš li nam opisati na koji način nastaju tvoji književni radovi?  

 

Sve što pišem, pišem s jednim prstom. Pomoću pametnog telefona  iPhone – a, jer mogu samo laganim dodirom tipkati, a to što tipkam gledam na prijenosnom računalu. Nemam snage za tipkovnicu i drugu ruku ne mogu pomicati. Samo jedan prst. 

 

NGB: Kad se rodila ideja za kriminalistički roman i koliko dugo si ga stvarao?

Stvarno ne znam točno kada se stvorila ideja, ali znam da je to bilo kada sam napisao jednu kratku priču. Ta priča mi nije dala mira, stalno sam razmišljao o njoj. I na kraju, iz nje se rodio roman. Zapravo, shvatio sam da sam smislio cijeli roman u tom razmišljanju. Tada sam krenuo u tu avanturu.

NGB: Tko je sve radio na njemu? (naslovnica, lektor i sve to…) 

Naslovnicu je izradila i to potpuno besplatno, meni jedna posebna osoba, draga prijateljica Tanja Prokop. Lektor je isto moja prijateljica Ines, ali dio lekture je odradio i izdavač. Potpuno besplatno. Svima sam jako zahvalan. Bez njih ne bi bilo ništa moguće. Izdavač je „Beletra“ iz Zagreba, a imam i predivnu urednicu Sandru Pocrnić Mlakar koja me uvijek potiče i vodi na pravi put. Njoj sam pogotovo zahvalan  jer je prihvatila rukopis romana, ali i općenito sam zaista sretan što je poznajem i što je imam kao urednicu koju jako cijenim.

NGB: Gdje se može nabaviti tvoj roman?

Može se nabaviti na web stranici izdavača ili u svim boljim knjižarama te njihovim web shopovima. Znači knjižare: „Hoću knjigu“, „Ljevak“, „Školska knjiga“ i „Tisak media“. No, može i preko mojeg Facebook – a, odnosno i Facebook stranice i Instagram stranice Jan Bolic.

 

NGB: Čuli smo da spremaš i drugi nastavak. Možeš li nam malo reći o tome? 

Da, pišem, već je skoro gotov. Još malo. To je nastavak o detektivu Johnu Monroeu. No, ovaj puta radnja se odvija u Rijeci. John je stigao očistiti grad i policijsku upravu od korupcije, droge i prostitucije. Međutim, dogodilo se i ubojstvo sa silovanjem, pa će morati i to istraživati. Napeto

NGB Kako zapravo izgleda jedan tvoj običan dan s obzirom na sve poteškoće koje nosi tvoja dijagnoza?

Normalno, koliko može izgledati normalno. Netko treba o meni brinuti 24 sata dnevno. Znači, kada je moja mama na poslu onda je baka sa mnom. Inače, imam normalan život. Dobro, moram voditi brigu o higijeni kanile s obzirom na to da imam traheotomiju, ali to mi ne predstavlja nikakav problem. Probudim se ujutro, pijem kavu, puno pijem kave, navečer idem van, na kavu ili neko drugo piće. Odradim ako imam što za odraditi. Šetam, idem u trgovačke centre i to je uglavnom to. Uz sve to i pišem. Pišem uglavnom noću, kada imam najviše inspiracije i mira. 

 

NGB: Živiš zaista ispunjen život i puno putuješ. Koliko si se dosada i jesi li se susretao sa predrasudama okoline? 

Pa iskreno mogu reći da nisam. Zaista. Ustvari, ispričat ću jednu stvar koja mi je bila smiješna, pa je ne doživljavam kao predrasudu. Jedan čovjek nije vjerovao da sam ja napisao roman. Kad ga je pročitao, onda je rekao kako je baš uživao, kao da je pisao neki pravi autor. Poslije je rekao, svaka čast. No, ja bih spomenuo diskriminaciju i to u obliku da dosta toga nije prilagođeno osobama u invalidskim kolicima. Na to sam jako ljut, a pogotovo kada se organiziraju neki festivali, sajmovi ili neka druga kulturna događanja, a nije pristupačno osobi u invalidskim kolicima. Međutim i zgrade, isto, trebale bi sve biti prilagođene. Na primjer, banka u Rijeci, ima dizalo, koje nitko ne otvara i ne radi. 

 

NGB: Hvala ti, Jan i za kraj, imaš li koju poruku čitateljima? 

Hvala vama, uživao sam, a i jako sam sretan zbog toga. Poruka čitateljima, hm, samo malo…. Nemojte nikada prestati slijediti svoje snove, slijedite svoj put i vjerujte uvijek u sebe. Budite svoji, jer ste samo takvi, savršeni! 

Hvala svima, što me pratite i čitate! Divni ste!

 

Ovaj  nevjerojatan 23-godišnjak iz Rijeke, koji je zbog spinalne mišićne atrofije (SMA) nepokretan, boluje od rođenja i nikada nije stao na svoje noge.  Potpuno je ovisan o tuđoj pomoći i tako cijeli svoj život. Prije je bilo bolje, no s vremenom mu se stanje pogoršava. Iako je lijek za ovu bolest napokon omogućen, Jan  nije u početku dobio lijek Spinrazu jer je bio prestar za njega. Taj ga lijek ne bi izliječio, ali bi zaustavio napredovanje bolesti. 

Više ne bi bez lijeka mogao  pisati, ali dok god može, odlučio je to raditi jer njegov um je neizmjerno bogat i bila bi prava šteta da ne podijeli svoj talent s nama. Dok god budu mogli i kad god ima se ukaže prilika, Jan i njegova majka Marisstella, ali i njegovi  najbliži, ukazivali su u svakoj prilici na ovaj besmisleni zakon da lijek za spinrazu mogu dobiti samo oni koji su imali manje od osamnaest godina i pokušavali su osvijestiti javnost o važnosti lijeka za sve oboljele jer bi im to itekako poboljšalo kvalitetu života. 

Zapitamo li se ikada koliko smo zapravo sretni i koliko trebamo biti zahvalni jer nemamo nikakve fizičke prepreke u životu? A tek koliko bismo bili zakinuti za jedan ovakav briljantan um da lijek sada nije odobren za sve.  I Jan i njegova majka jedino što sada žele jest da požure s primjenom lijeka.

A mi? Mi sa nestrpljivošću očekujemo nastavak kriminalističkog romana i da uplovimo u svijet  mašte mladog Jana Bolića, zar ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner